Ahlak, edeb, rekaik

Zakidanje na litru i kantaru (drugi dio)

Ovo je . dio od 82 u serijalu Osobine džahilijeta

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje   rahimehullah  :

„Kao što je Allah zabranio ubistvo čovjeka bez prava, tako je zabranio i jedenje imetka ljudi bespravno, svejedno bilo to otimačinom, ili kamatom, ili u vidu prodaje i drugih oblika poslovanja koje je zabranio Poslanik  sallallahu 'alejhi ve sellem .„ 1

Na drugom mjestu je rekao: „Varanje na litru i kantaru je od djela zbog kojih je Allah uništio Šu'ajbov narod, ustrajavanje na tome je od najvećih grijeha, a onaj ko to čini iziskuje surovu kaznu. Trebalo bi da se uzme iz njegova imetka ono što je nepravedno uzeo od imetka muslimana tijekom vremena, i da se isto usmjeri na stvari od opšte koristi muslimanima ako se ne može taj imetak vratiti onima koji su s time zakinuti.“ 2

U vezi ovog grijeha i propisanosti šerijatske kazne za nj. odgovorio je Ibn Tejmijje  rahimehullah :

„Zakidanje na litri i kantaru je od grijeha za koji ne postoji tačno određena šerijatska sankcija (ar.el-hadd) niti otkup (ar.el-kefaret). Zbog toga se oni koji ovaj grijeh čine kažnjavaju  „ublaženom kaznom“ (ar.et-ta'zir) da bi se takvo ponašanje potisnulo (ar. et-tenkil) i počinioci odgojili (ar.et-te'dib). Kažnjavaju se shodno stavu valije/namjesnika i uzimajući u obzir mnoštvo ili minornost tog grijeha među ljudima, – pa ako tog grijeha ima mnogo, povećati će se kazna, i obratno ako je tog grijeha malo, – i shodno stanju onoga ko čini taj grijeh, – pa ako je od ogrezlih u nevaljaštini, povećati će mu se kazna, i obratno ako nije ogrezao u grijehu.“ 3

Pravedno mjerenje na kantaru je od prava Allahovih robova čije je izvršavanje obavezno, a dokaz  tome jeste  da je Allah  spomenuo jedno uz drugo: naredbu o ispunjenju mjere na kantaru i naredbu o obožavanju samo Njega, jer obje naredbe podrazumjevaju davanje  prava onome ko ga ima  bez uskraćivanja.  Dakle, kao što postoji domen obredoslovlja/ibadeta koji se mora izvršavati na najbolji način, tako postoji i domen međuljudskih odnosa koji se moraju ispunjavati i istih pridržavati.

Osobina sumnje u proživljenje jeste da čovjek odgađa za poslije određene stvari, tj. ono što upućuje na nepostojanje ubjeđenja kod takvog. Upravo ovim je Allah opisao one što pri mjerenju zakidaju:

بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ وَيْلٌ لِّلْمُطَفِّفِينَ ١ ٱلَّذِينَ إِذَا ٱكْتَالُوا۟ عَلَى ٱلنَّاسِ يَسْتَوْفُونَ ٢ وَإِذَا كَالُوهُمْ أَو وَّزَنُوهُمْ يُخْسِرُونَ ٣ أَلَا يَظُنُّ أُو۟لَٰٓئِكَ أَنَّهُم مَّبْعُوثُونَ ٤ لِيَوْمٍ عَظِيمٍ ٥ يَوْمَ يَقُومُ ٱلنَّاسُ لِرَبِّ ٱلْعَٰلَمِينَ ٦

1 Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, 2 koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, 3 a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. 4 Kako ne pomisle da će oživljeni biti 5 na Dan veliki, 6 na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!

El-Mutaffifun, 1 - 6

Kaže El-Kurtubi   rahimehullah :  „Kako ne pomisle“ je negodovanje i ogromno čuđenje njihovom stanju u sprovođenju zakidanja u mjeri, kao da im ne dolazi do pameti, kao da ne procjenjuju mogućim da  „će oživljeni biti“  i  biti pitani o onome što su radili.  4

Rekao je Ibn Tejmijje  rahimehullah : „Ne poričemo da čovjek po prirodi voli imetak jer je on uzrok njegovog fizičkog opstanka. Međutim, da se ljubav prema imetku u srcu poveća toliko da imetak postane drag i voljen sam po sebi, da postane vrhunac ljudske namjere, i da obuzme srce insana dotle da ga zabavi od spominjanja Njegova Gospodara i ibadeta Njemu. Na taj način čovjek se okrene od obožavanja Allaha, pokornosti  i ljubavi prema Njemu, i bude iskušan da  zapadne u obožavanje imetka i postane rob tome posredstvom ljubavi i služenja, nasuprot ljubavi prema Allahu i služenja Njemu.“ 5

 

Rekao je Ibnu-l-Kajjim  rahimehullah : „Ono što je ponijelo Šuajbov narod da zakidaju na litri i kantaru jeste pretjerana ljubav prema imetku, te dominacija njihove strasti od pokornosti njihovom poslaniku sve dok ih nije stigla kazna.“ 6

Zakidanje na litri u kantaru je svojevrsna izdaja prava muslimana.

Rekao je Ibn Redžeb rahimehullah u vezi toga: „Onaj koji zakida pri mjerenju čini pronevjeru emaneta pri zakidanju. Nije skriveno kod onoga ko pronevjerava emanet da njime nadvladava pohlepa, pa ako mu se pruži i sitna prilika on to pronevjeri, tj. i kada je pronevjera malehna i zanemarljiva takav nije u stanju osaburat već pristupi pronevjeri i iskorištava tu priiku. Pod ovo podilazi zakidanje pri mjerenju na litri i kantaru.“ 7

51.Osobine paganstva: Brijanje samo potiljka >>