Gubljenje nade u Allahovu milost 3.dio

Članci u serijalu:

Ovo je 54 dio od ukupno 56 u serijalu Osobine džahilijeta

Kaže Uzvišeni:

أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُوا۟ ٱلْجَنَّةَ وَلَمَّا يَأْتِكُم مَّثَلُ ٱلَّذِينَ خَلَوْا۟ مِن قَبْلِكُم ۖ مَّسَّتْهُمُ ٱلْبَأْسَآءُ وَٱلضَّرَّآءُ وَزُلْزِلُوا۟ حَتَّىٰ يَقُولَ ٱلرَّسُولُ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مَعَهُۥ مَتَىٰ نَصْرُ ٱللَّهِ ۗ أَلَآ إِنَّ نَصْرَ ٱللَّهِ قَرِيبٌ ٢١٤

214 Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

Al-Baqarah, 214

Alu-Imran,

Alu-Imran,

An-Nisa,

أَحَسِبَ ٱلنَّاسُ أَن يُتْرَكُوٓا۟ أَن يَقُولُوٓا۟ ءَامَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ ٢ وَلَقَدْ فَتَنَّا ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ ۖ فَلَيَعْلَمَنَّ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ صَدَقُوا۟ وَلَيَعْلَمَنَّ ٱلْكَٰذِبِينَ ٣

2 Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni? 3 A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Al-'Ankabut, 2 - 3

Mnogo je ajeta na ovu temu, odnosno Kur'ansko-hadiskih tekstova koji podstiču na strpljenje, zadovoljstvo i lijepo mišljenje o Allahu, i upravo isti tekstovi pozivaju na kontriranje sljedbenicima paganstva u domenu njihove osobine gubljenja nade u Allahovu milost.

Podstičući na samoobračun, naročito samoobračun pri nedaćama, šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah je rekao sljedeće: „Shodno onome što nam Allah pokazuje od Svojih dokaza u nebeskim prostranstvima i u nama samima, kao i onome čemu svjedočimo iz Njegove knjige, zaključuje se da su grijesi uzrok nedaća; loša djela su sama po sebi nedaće, a kazna dolazi od loših djela.“ 1

Otuda  je nedopustivo robu da gubi nadu u Allahovu milost, ili da drugome ulijeva beznađe u Allahovu milost, kao što je učinio svećenik od sinova Israilovih kada je izdao fetvu u vezi ubice koji bijaše ubio devedeset i devet osoba, rekavši da Allah njemu neće oprostiti. 2 3

Dakle, očajavanje naspram Allahove milosti je od velikih grijeha zato što isključuje lijepo mišljenje o Allahu koje je obavezno svakome Allahovom robu.

Šejh Ibn ‘Usejmin rahimehullah je spomenuo dva razloga zbog kojih je beznađe u Allahovu milost vjerski nedopustivo:

  • Prvi razlog je što to predstavlja negiranje Njegove moći, jer onaj ko je saznao da Allah sve može ne vidi dalekim u Allahovoj moći bilo šta.
  • Drugi razlog je da isto predstavlja opovrgavanje Allahove milosti, jer ko je saznao da je Allah milostiv ne vidi dalekim da mu Allah ukaže Svoju milost. Zbog toga je očajnik u Allahovu milost u jasnoj zabludi. 4

Među prijašnjim narodima najčuveniji slučaj beznađa se desio među Jevrejima u vrijeme Musaa 'alejhisselam . Kada im je faraon zaprijetio patnjom što su povjerovali u Musaa 'alejhisselam , bijahu izgubili nadu u Allahovu milost rekavši:

قَالُوٓا۟ أُوذِينَا مِن قَبْلِ أَن تَأْتِيَنَا وَمِنۢ بَعْدِ مَا جِئْتَنَا ۚ قَالَ عَسَىٰ رَبُّكُمْ أَن يُهْلِكَ عَدُوَّكُمْ وَيَسْتَخْلِفَكُمْ فِى ٱلْأَرْضِ فَيَنظُرَ كَيْفَ تَعْمَلُونَ ١٢٩

129 "Zlostavljani smo" – rekoše oni – "prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Gospodar vaš će neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupati.

Al-Araf, 129

. Musa 'alejhisselam ih je pozvao na sabur, i da će sa strpljenjem zadobiti pomoć i pobjedu.

Nadasve je poznato da se beznađe često javlja kod ljudi koji vide zakašnjelim Božiji odaziv nakon upućene dove i molitve, takođe kod nekih bolesnika, kao i onih koji budu iskušani finansijskim tjeskobama. Ovi i slični slučajevi ulaze pod staru pagansku osobinu gubljenja nade u Allahovu milost – od Allaha molimo strpljenje i zadovoljstvo sudbinom.

Navigacija serijalom<< Ne gubite nadu u milost Allahovu27.Osobine paganstva: mrzovolja zbog rođenja ženskog djeteta >>

  1. El-istikameh: 234/2

  2. Cilja se na hadis o čovjeku koji je ubio devedeset i devet ljudi, pa upitao pobožnjaka da li ima pokajanja za njega, i kada mu je ovaj odgovorio da nema, onda je i njega ubio…hadis bilježi imam Muslim rahimehullah u svome Sahihu od Ebu Se'ida El-Hudrija radijellahu 'anhu . (op.prev.)

  3. El-fetava: 20,21/16

  4. El-kavlu-l-mufid: 203/2.