Od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu se prenosi da je rekao: “Neki od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem su došli do njega i rekli: ‘Allahov Poslaniče, ponekad pomislimo na takve stvari da ih smatramo toliko velikim da ne možemo da pričamo o tome. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. tada upita: ‘Zar ste to već našli i osjetili?’ Oni rekoše: ‘Da.’ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. reče: ذاك صريح الإيمان (To je jasni iman.)1

Da li su ove vesvese jasni iman, ili su one dokaz imana ili pak je strah koji su ashabi osjećali od tih misli jasni/čisti iman?

Kaže Ibnul-Kajjim rahimehullah (preselio 751. h.god): “Po ovom pitanju postoje dva stava:

  • Da je odbacivanje tih misli i prezir prema njima jasni iman.
  • Da je postojanje tih vesvesa i njihovo ubacivanje čovjeku od strane šejtana jasni iman.2

Pored spomenutog govora Ibnul-Kajjima rahimehullah ispravan je prvi stav koji podupiru pravila arapskog jezika, a i mnogi govori islamskih učenjaka od kojih ćemo neke i navesti.

Lična zamjenica u riječima “da li to osjećate/nalazite?” može se odnositi na vesvese ili na strah i prezir koji osjećaju spram tih vesvesa. Pravila arapskog jezika nalažu da se ličma zamjenica vraća na imenicu koja joj je najbliža a koja joj odgovara rodom i brojem.

وَالْأَصْل فِي الضَّمِير عوده إِلَى أقرب مَذْكُور

“Osnova je da se lična zamjenica vraća na najbližu spomenutu (imenicu).“ 3

U ovome hadisu imenica koja je bliža zamjenici je strah, pa se hadis na to i odnosi. Tako da je strah ashaba da o tim mislima tj.vesvesama govore je jasni i iskreni iman, a ne da su te vesvese znak čistog i jasnog imana. Šta bi onda bilo sa onima koji nemaju te vesvese!?

Muhammed ibn Nasr El-Mervezi rahimehullah (preselio 294. h.god.) kaže: “Rekao je Ebu Abdullah: ‘Ne znači ovo da su vesvese same po sebi jasni iman već ono što su ashabi ispoljili od prezira (prema vesvesama) i straha od Allaha 'azze we dželle kada su više voljeli da budu bačeni sa nebesa nego li da izgovore šta im na um pada. A nikome nije drago da bude bačen sa nebesa ili da bude spržen osim zbog stvari od koje se više plaši pa je taj strah jasni iman.“ 4

El-Hattabi rahimehullah (preselio 388. h.god.) kaže: “Jasni iman je ono što vas sprečava da prihvatite ono što vam šejtan ubacuje (od vesvesa) i da mu povjerujete. On ne može dosegnuti do vaših srca i na tome (vesvesama) se smiruju vaše duše. A nije značenje hadisa da su vesvese jasni iman jer one su produkt šejtanskog došaptavanja pa kako da budu jasni iman?“5

Kaže Ibnul Dževzi, rahimehullah (preselio 597. h.god.): “Ono što vas sprečava da prihvatite šejtanska došaptavanja, pa da to bude vesvesa i to da ne može dosegnuti do vaših srca i to što se na tome ne smiruju vaše duše je jasni iman. A nije značenje hadisa da su vesvese jasni iman jer one su produkt šejtanskog došaptavanja pa kako da budu jasni iman?” 6

A En-Nevevi, rahimehullah (preselio 676. h.god.) veli: “Riječi Poslanika u ‘to je jasni iman’ ili ‘to je čisti iman’ znače; strah da to govorite je jasni iman. Veliki strah od izgovaranja samih riječi (na koje navode vesvese) a kamoli da čovjek u to povjeruje ne biva osim kod onih koji su upotpunili svoj iman.“7

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah (preselio 728. h.god) kaže: “Tj. velika i oštro izražena mržnja prema pojavi i nastupu šejtanskog došaptavanja, odnosno navraćanju na zle misli, i njegovo odstranjivanje iz srca je znak iskrenog imana. Takva osoba je poput borca na Allahovom 'azze we dželle putu kome je u susret došao neprijatelj, pa mu se suprotstavlja, sve dok ga na kraju ne savlada. Ovo je vid najveće borbe na Allahovom 'azze we dželle putu, a to je iskren i nepomiješan put poput čistog mlijeka. Iman je postao čistim nakon što je osoba osjetila odvratnost prema šejtanskom došaptavanju i odbacila ga, pa se iman očistio i postao iskren i nepomućen.”8

Na drugom mjestu Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Ovo šejtansko došaptavanje i navođenje na zlo (vesvesa) je takve prirode da nasrće i napada na srce bez čovjekove volje i izbora. Ako vjernik osjeti odvratnost prema njemu i odagna ga od sebe, njegova mržnja prema tom došaptavanju označava iskreni iman.” 9

Ibn Tejmijje, rahimehullah, također, kaže: “Mnogi islamski učenjaci kažu: ‘Odvratnost i mržnja prema šejtanskom došaptavanju, kao i bježanje srca od njega je vid iskrenog imana. Hvala Allahu U što je učinio da krajnja granica šejtanske varke i obmane bude došaptavanje (vesvesa) i navođenje na zlo. Kada šejtani od džina nadvladaju došaptavaju i navode na zlo. A kada šejtani od ljudi nadvladaju iznose laži. Šejtanovom došaptavanju su izloženi svi oni koji su okrenuti prema Allahu 'azze we dželle putem zikra ili nekim drugim načinom. To je neminovno da se dogodi, pa se vjernik mora strpiti i biti čvrst, te ostati ustrajan u onome što inače čini, kao što su učenje zikra i obavljanje namaza. On u tom nastojanju ne smije osjetiti poteškoću i dosadu, pošto će svojom ustrajnošću i revnošću izazvati prekidanje šejtanove varke. Zaista je šejtanova varka slaba.'” 10

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah kaže: “Pojavljivanje ovih vesvesa uz veliki prezir prema njima i odbacivanje istih iz srca je od jasnog imana.” 11

Rekao je Husejn ibn Abullah Et-Tibi rahimehullah (preselio 743. h.god.): “To je ذلك – ovo je pokazna zamjenica koja se vraća na imenicu prije nje spomenutu a to je osjećaj ružnoće tih misli ili imenicu osjećanja straha tj.znanja o neispravnosti tih vesvesa propraćenog odbijanjem da se one prihvate i da se izgovore, to je istinski iman.” 12

Ibn Hadžer El-Askelani, rahimehullah (preselio 852. h.god) nakon što je naveo govor Hattabija kaže: “Rekao je Et-Tibi: ‘Njegove sallallahu 'alejhi ve sellem riječi TO JE JASNI IMAN znače; vaše znanje o gnusnosti tih vesvesa, odbacivanje da se to prihvati i bježanje od njih je dokaz čistoga imana’.” 13

Sujuti, rahimehullah (preselio 911. h.god.) kaže: “To je jasni iman tj.ogromni strah od govora (po onome na šta navod vevese) je jasni iman.” 14

El-Azim Abadi, rahimehullah (preselio 1329. h.god.) kaže: “Značenje Poslanikovih u riječi ‘to je čisti iman’ znače da ih njihov iman sprječava od prihvatanja i vjerovanja u šejtanska došaptavanja….. a to ne znači da su te vesvese jasni iman.” 15

Kaže šejh Aburrahman El-Berrak: “Misli se da je prezir prema tim vesvesama, mržnja i strah koji se osječaju proisteklo iz imana. Pa u skladu sa imanom čovjeka biće i njegov stav spram tih vesvesa i misli.” 16

Dakle, šejh kaže da u skladu sa imanom čovjeka biće i njegov stav spram tih vesvesa i misli a ne da će u skladu sa imanom čovjeka biti obim tih vesvesa; pa što je iman veći (jasniji, iskreniji) biće više vesvesa što se iz govora nekih daija može zaključiti, a što nije ispravno.

Kaže Muhammed El-Emin Eš-Šafi'i: “To je ذلك (čisti iman) tj. strah da se izgovore te vesvese, prezir prema ispoljavanju istih je jasni iman tj. čisti i iskreni… ‘To je čisti iman’ tj. strah od posljedica te vesvese je iskreni iman.” 17

Ovim postaje jasno da vesvese nisu od imana niti njihov obim dokazuje iskrenost imana, već prezir prema tim vesvesama i strah da se izgovore je jasni iman i pokazatelj njegove iskrenosti.

Od onih koji zastupaju stav da su vesvese dokaz jasnoga imana tj.da je uzrok pojave tih vesvesa jasni iman je šejh Muhammed Fuad Abdul-Baki koji kaže: “Uzrok pojavljivanja vesvesa je čisti iman tj.vesvese su znak čistoga imana.” 18

Međutim prvi stav je ispravniji te je pojava vesvesa slabost čovjeka i dokaz šejtanskog pristupa a prezir prema istima i strah da se govori ono na šta tjeraju vesvese je iskreni i čisti iman.

A Allah najbolje zna.