AkidaAhlak, edeb, rekaik

Osobine džahilijeta: Ostavljanje rada po istini (drugi dio)

Ovo je . dio od 82 u serijalu Osobine džahilijeta

Kaže Uzvišeni:

وَجَحَدُوا۟ بِهَا وَٱسْتَيْقَنَتْهَآ أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا فَٱنظُرْ كَيْفَ كَانَ عَٰقِبَةُ ٱلْمُفْسِدِينَ ١٤

14 I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

En-Neml, 14

Kaže imam Et-Taberi rahimehullah: „U srcima su bili ubjeđeni i zasigurno znali da je to od Allaha, pa su se zainatili nakon što im je istina postala jasnom i spoznali istu. „Nepravedno“, tj. prelazeći granicu, i „uznoseći se“, tj. oholeći se. „Pa pogledaj kako su skončali smutljivci“ tj. šta se dogodilo od činjenja nereda na Zemlji i griješenja na njoj svome Gospodaru, i kakva je bila konačnica njihovog utjerivanja (poslanika) u laž.“ 1

Kaže imam Er-Razi rahimehullah: „Koja je nepravda zločestija od nepravde onoga ko se, ubjeđen u jasne Allahove ajete, uzoholi i nazove ajete očitim sihrom.“ 2

Isto je rekao i Ibn Kesir rahimehullah, dodavši da : „uzoholili su se nad slijeđenjem istine. “ 3

 

Allah Uzvišeni je prekorio one koji ovako postupaju kada ih je opisao da su nepravednici, kao što je u Njegovim riječima:

بَلْ هُوَ ءَايَٰتٌۢ بَيِّنَٰتٌ فِى صُدُورِ ٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْعِلْمَ وَمَا يَجْحَدُ بِـَٔايَٰتِنَآ إِلَّا ٱلظَّٰلِمُونَ ٤٩

49 A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju –

El-'Ankebut, 49

Kaže Ibn Kesir rahimehullah: „Tj. ne poriču ih, ne umanjuju njihovo pravo i ne odbacuju ih osim nepravedni, tj. oni koji prelaze granicu, uzdižu se, znaju istinu, ali se okreću od nje, kao što Uzvišeni kaže:

إِنَّ ٱلَّذِينَ حَقَّتْ عَلَيْهِمْ كَلِمَتُ رَبِّكَ لَا يُؤْمِنُونَ ٩٦ وَلَوْ جَآءَتْهُمْ كُلُّ ءَايَةٍ حَتَّىٰ يَرَوُا۟ ٱلْعَذَابَ ٱلْأَلِيمَ ٩٧

96 A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati, 97 makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju bolnu.

Junus, 96 - 97

4

Uzvišeni  je takve takođe opisao da su izdajnici i nezahvalnici, a na to upućuju riječi Uzvišenog:

وَإِذَا غَشِيَهُم مَّوْجٌ كَٱلظُّلَلِ دَعَوُا۟ ٱللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ ٱلدِّينَ فَلَمَّا نَجَّىٰهُمْ إِلَى ٱلْبَرِّ فَمِنْهُم مُّقْتَصِدٌ وَمَا يَجْحَدُ بِـَٔايَٰتِنَآ إِلَّا كُلُّ خَتَّارٍ كَفُورٍ ٣٢

32 A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru ispovijedajući; a čim ih On do kopna dovede, samo Mu neki zahvalni ostaju. A dokaze Naše samo izdajnik, nezahvalnik poriče.

Luqman, 32

Rekao je El-Kurtubi rahimehullah: „El-hattar je je veliki izdajnik; el-hatr je najgora vrsta izdaje.“ 5

I opisao ih je nevjernicima/nezahvalnicima, kao u riječima Uzvišenog:

وَكَذَٰلِكَ أَنزَلْنَآ إِلَيْكَ ٱلْكِتَٰبَ فَٱلَّذِينَ ءَاتَيْنَٰهُمُ ٱلْكِتَٰبَ يُؤْمِنُونَ بِهِۦ وَمِنْ هَٰٓؤُلَآءِ مَن يُؤْمِنُ بِهِۦ وَمَا يَجْحَدُ بِـَٔايَٰتِنَآ إِلَّا ٱلْكَٰفِرُونَ ٤٧

47 Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.

El-'Ankebut, 47

Kaže Ibn Kesir rahimehullah : „Tj. ne poriče ove ajete i ne niječe njihovu istinu osim onaj ko prikriva istinu nekom laži i neosnovanošću.“ 6

 

Kod ove paganske osobine je vidljivo da ona nije nastala zbog neke šubhe/nejasnoće ili usljed traganja za dokazom, već se, naprotiv, javlja zbog ispunjenosti srca ljubavlju prema dunjaluku i ovosvjetskim povlasticama, poput imetka, položaja i sl…dotle da takvi ljudi postanu robovima svojih strasti. Kaže Uzvišeni:

أَفَرَءَيْتَ مَنِ ٱتَّخَذَ إِلَٰهَهُۥ هَوَىٰهُ وَأَضَلَّهُ ٱللَّهُ عَلَىٰ عِلْمٍ وَخَتَمَ عَلَىٰ سَمْعِهِۦ وَقَلْبِهِۦ وَجَعَلَ عَلَىٰ بَصَرِهِۦ غِشَٰوَةً فَمَن يَهْدِيهِ مِنۢ بَعْدِ ٱللَّهِ أَفَلَا تَذَكَّرُونَ ٢٣

23 Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?

El-Džasije, 23

Rekli su učenjaci da onaj ko se osmjeli da napusti djelo i rad po istini, i istu zanegira uz znanje da je to istina od Allaha, da je takav ustvari posjednik srca čija je ljubav usmjerena ka strastima i vođstvu, i da je pri njemu stremljenje ka pripisivanju veličine sebi, i želja za vlašću i dominacijom nad drugim. 7

Na ovo upućuje govor Uzvišenog o faraonu kada je odbio istinu i zanijekao je, tvrdeći da ono s čime je došao Musa 'alejhisselam  je ustvari samo njegova želja i nastojanje da zadobije vlast na Zemlji8  , kao što kaže Uzvišeni:

قَالُوٓا۟ أَجِئْتَنَا لِتَلْفِتَنَا عَمَّا وَجَدْنَا عَلَيْهِ ءَابَآءَنَا وَتَكُونَ لَكُمَا ٱلْكِبْرِيَآءُ فِى ٱلْأَرْضِ وَمَا نَحْنُ لَكُمَا بِمُؤْمِنِينَ ٧٨

78 A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E nećemo mi vama dvojici vjerovati!"

Junus, 78

 

51.Osobine paganstva: Brijanje samo potiljka >>