Ovo je . dio od 82 u serijalu Osobine džahilijeta

Allah Uzvišeni u nekim ajetima spominje beznađe i očaj kao malodušnu osobinu čovjeka, dok u drugim ajetima zabranjuje istu, odnosno traži od čovjeka da se odgoji na vjeri i nadi u Allahovu milost. Od ajeta kojima se ovo zabranjuje su i sljedeći:
لا تقنطوا من رحمة الله – …ne gubite nadu u Allahovu milost…1

قَالُوا۟ بَشَّرْنَٰكَ بِٱلْحَقِّ فَلَا تَكُن مِّنَ ٱلْقَٰنِطِينَ ٥٥

55 "Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" – rekoše oni – "zato nadu ne gubi!"

El-Hidžr, 55

لا تيئسوا من روح الله – …ne gubite nadu u milost Allahovu…2

Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je žestoko upozorio na ovu pagansku osobinu, pa kada je upitan o velikim grijesima, kazao je: „Širk Allahu, gubljenje nade u Allahovu milost, i sigurnost od Allahove kazne.“ 3

Dakle, Vjerovjesnikov sallallahu 'alejhi ve sellem odgovor je svrstavao u velike grijehe beznađe u Allahovu milost.

Rekao je Ibn Mes'ud radijellahu 'anhu : „Dvije su stvari propast: samodopadanje i beznađe. Sreća se ne može dostići osim s traganjem, te htijenjem i usmjerenjem ka tome; onaj koji izgubi nadu u Allaha ne traži sreću, a onaj što se divi samom sebi misli da se samom svojom željom domogao sreće, pa stoga se ne trudi.“ 4

Kroz Kur'anske ajete uviđamo kako Allah pojašnjava Svojim robovima da što ih pogodi od nesreće biva zbog onoga što su sami uradili, ili da ispita i prečisti njihovo vjerovanje, ili da im podigne stepene, i da se razazna vjernik od licemjera, i ne bi li se licemjer vratio Allahu pokajanjem, obraćanjem i kroz zadovoljstvo sa onim što On dodjeljuje među Svojim robovima.

Kaže Uzvišeni:

أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُوا۟ ٱلْجَنَّةَ وَلَمَّا يَأْتِكُم مَّثَلُ ٱلَّذِينَ خَلَوْا۟ مِن قَبْلِكُم مَّسَّتْهُمُ ٱلْبَأْسَآءُ وَٱلضَّرَّآءُ وَزُلْزِلُوا۟ حَتَّىٰ يَقُولَ ٱلرَّسُولُ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مَعَهُۥ مَتَىٰ نَصْرُ ٱللَّهِ أَلَآ إِنَّ نَصْرَ ٱللَّهِ قَرِيبٌ ٢١٤

214 Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

El-Bekare, 214

أَوَلَمَّآ أَصَٰبَتْكُم مُّصِيبَةٌ قَدْ أَصَبْتُم مِّثْلَيْهَا قُلْتُمْ أَنَّىٰ هَٰذَا قُلْ هُوَ مِنْ عِندِ أَنفُسِكُمْ إِنَّ ٱللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ ١٦٥

165 Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: "Otkud sad ovo?!" Reci: "To je od vas samih!" Allah, zaista, sve može.

Alu-Imran, 165

أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُوا۟ ٱلْجَنَّةَ وَلَمَّا يَعْلَمِ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ جَٰهَدُوا۟ مِنكُمْ وَيَعْلَمَ ٱلصَّٰبِرِينَ ١٤٢

142 Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?

Alu-Imran, 142

مَّآ أَصَابَكَ مِنْ حَسَنَةٍ فَمِنَ ٱللَّهِ وَمَآ أَصَابَكَ مِن سَيِّئَةٍ فَمِن نَّفْسِكَ وَأَرْسَلْنَٰكَ لِلنَّاسِ رَسُولًا وَكَفَىٰ بِٱللَّهِ شَهِيدًا ٧٩

79 Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.

En-Nisa', 79

أَحَسِبَ ٱلنَّاسُ أَن يُتْرَكُوٓا۟ أَن يَقُولُوٓا۟ ءَامَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ ٢ وَلَقَدْ فَتَنَّا ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ صَدَقُوا۟ وَلَيَعْلَمَنَّ ٱلْكَٰذِبِينَ ٣

2 Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni? 3 A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

El-'Ankebut, 2 - 3

51.Osobine paganstva: Brijanje samo potiljka >>