AkidaAhlak, edeb, rekaik

2.Osobine džahilijeta:Prijetnja istjerivanjem sa ognjišta

Ovo je . dio od 82 u serijalu Osobine džahilijeta

Druga osobina džahilijeta/paganstva je prijetnja vjerovjesnicima istjerivanjem sa ognjišta. Pod istjerivanjem (ar.el-ihradž) se misli prognanstvo (ar.el-idžla) iz njihove domovine.

Rekao je doktor Muhammed Abdulkadir u značenju ovoga: „Ovo se odnosi na progonstvo vjerovjesnika i njihovih sljedbenika od vjernika, njihovo protjerivanje iz mjesta njihova boravka među svojim narodom u vlastitoj otadžbini negdje van domovine. Dakle, zastrašivanje i izgnanstvo iz domovine, sopstvene zemlje, je osobina i karakter šejtanovih zaštitnika prema zaštitnicima Milostivog,  toliko da oni nemaju brige osim pritjesniti vjernicima njihovo stanje, otjerati ih i primorati na napuštanje njihove domovine i zemlje.“ 1

Ova džahilijetska osobina ne biva osim s ciljem slabljenja vjerničkih ambicija  pozivanja u vjeru kako bi to ostavili, ili ušli u vjeru nemuslimana. Ovo je spomenuto u riječima Uzvišenog:

وَقَالَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ لِرُسُلِهِمْ لَنُخْرِجَنَّكُم مِّنْ أَرْضِنَآ أَوْ لَتَعُودُنَّ فِى مِلَّتِنَا فَأَوْحَىٰٓ إِلَيْهِمْ رَبُّهُمْ لَنُهْلِكَنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ ١٣ وَلَنُسْكِنَنَّكُمُ ٱلْأَرْضَ مِنۢ بَعْدِهِمْ ذَٰلِكَ لِمَنْ خَافَ مَقَامِى وَخَافَ وَعِيدِ ١٤

13 Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ćete vjerē našē biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo nevjernike, sigurno, uništiti 14 i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati."

Ibrahim, 13 - 14

Kaže Ibn Džerir Et-Taberi rahimehullah : značenje ovog govora je: „Mi ćemo vas sigurno istjerati iz naše zemlje, ili ćete se vratiti u našu vjeru“ 2

Rekao je El-Kurtubi rahimehullah : značenje riječi „lenuhridžennekum- sigurno ćemo vas istjerati“  jeste da je slovo lam s početka riječi lam za zakletvu,tj. tako nam Boga, sigurno ćemo vas istjerati sve  dok se ne vratite našoj vjeri, ili:  tako nam Boga, sigurno ćemo vas istjerati izuzev ako se vratite našoj  vjeri. Dakle, nevjernici bi dali poslanicima na odabir da se vrate u njihovu vjeru ili da ih istjeraju iz njihove zemlje. Ovo je Allahova odredba Njegovim poslanicima i robovima. 3

Ovako je rekao Šu'ajbov narod njemu:

قَالَ ٱلْمَلَأُ ٱلَّذِينَ ٱسْتَكْبَرُوا۟ مِن قَوْمِهِۦ لَنُخْرِجَنَّكَ يَٰشُعَيْبُ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مَعَكَ مِن قَرْيَتِنَآ أَوْ لَتَعُودُنَّ فِى مِلَّتِنَا قَالَ أَوَلَوْ كُنَّا كَٰرِهِينَ ٨٨

88 Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćete bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati." – "Zar i protiv naše volje?" – reče on.

El-A'raf, 88

Ovo je rekao  Lutov narod Lutu:  

فَمَا كَانَ جَوَابَ قَوْمِهِۦٓ إِلَّآ أَن قَالُوٓا۟ أَخْرِجُوٓا۟ ءَالَ لُوطٍ مِّن قَرْيَتِكُمْ إِنَّهُمْ أُنَاسٌ يَتَطَهَّرُونَ ٥٦

56 A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!"

En-Neml, 56

Ista prijetnja je došla Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem  od idolopoklonika Kurejša.  Allah je to spomenuo u nekoliko ajeta, a od toga je:

وَإِذْ يَمْكُرُ بِكَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَيَمْكُرُونَ وَيَمْكُرُ ٱللَّهُ وَٱللَّهُ خَيْرُ ٱلْمَٰكِرِينَ ٣٠

30 I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.

El-Enfal, 30

إِلَّا تَنصُرُوهُ فَقَدْ نَصَرَهُ ٱللَّهُ إِذْ أَخْرَجَهُ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ ثَانِىَ ٱثْنَيْنِ إِذْ هُمَا فِى ٱلْغَارِ إِذْ يَقُولُ لِصَٰحِبِهِۦ لَا تَحْزَنْ إِنَّ ٱللَّهَ مَعَنَا فَأَنزَلَ ٱللَّهُ سَكِينَتَهُۥ عَلَيْهِ وَأَيَّدَهُۥ بِجُنُودٍ لَّمْ تَرَوْهَا وَجَعَلَ كَلِمَةَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ ٱلسُّفْلَىٰ وَكَلِمَةُ ٱللَّهِ هِىَ ٱلْعُلْيَا وَٱللَّهُ عَزِيزٌ حَكِيمٌ ٤٠

40 Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!", pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je silan i mudar.

Et-Tewbe, 40

وَكَأَيِّن مِّن قَرْيَةٍ هِىَ أَشَدُّ قُوَّةً مِّن قَرْيَتِكَ ٱلَّتِىٓ أَخْرَجَتْكَ أَهْلَكْنَٰهُمْ فَلَا نَاصِرَ لَهُمْ ١٣

13 A koliko smo gradova razorili, mnogo moćnijih od tvoga grada koji te protjerao, i nije bilo nikoga da im pomogne.

Muhammed, 13

Rekao je Ibn Kesir rahimehullah : „Zaista su prethodni ajeti neprikosnoven dokaz o onome što su doživili Allahov Poslanik   sallallahu 'alejhi ve sellem i ostali Njegovi vjerovjesnici 'alejhimusselam na putu pozivanja ka obožavanju samo Allaha i ostavljanju ibadeta nečemu mimo Njega od kipova, te pozivanja da se kloni onoga što je Allah subhanehu we te'ala zabranio od razvrata. Nema ajeta među prethodnim ajetima osim da nam dočarava najprecizniju i najjasniju sliku o onome na čemu su bili ti nevjernički narodi  od utjerivanja u laž (vjerovjesnika), inata i oholosti u neprihvatanju istine, poput naroda Medjena (tj.Šu'ajbovog naroda) i Lutovog naroda.“  4

„Nisu se zadovoljili sa nevjerovanjem, odbacivanjem poziva (ka Allahu) i pobunom  na ono u što su bili pozvani, nego su  prešli granicu time da su se zakleli govoreći “sigurno ćemo vas istjerati“ ili da uđu u njihov nevjernički millet/religiju. 5

Odnos Allahovih vjerovjesnika  'alejhimusselam prema iskušenjima koja su ih zadesila učenjaci objašnjavaju kroz hadis Enesa ibn Malika radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem  :“Kod koga budu tri osobine, osjetit će slast vjerovanja: da mu budu Allah i Njegov Poslanik draži od svega drugog, da voli svakog čovjeka- ne voli ga osim radi Allaha , i da mrzi povratak u nevjerstvo ao što mrzi da bude bačen u vatru.“ 6

Rekao je imam el-Bejheki rahimehullah : „Ovdje nam pojašnjava Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem da je požuda za vjerom od imana/vjerovanje, a to se razumije iz spomena slasti koja se pripusuje imanu. Cilja se da onaj ko je požudan za vjerom i škrt da je izgubi, poput onoga koji treba da nahrani drugoga nečim slatkim a sam je toga željan, tj. onaj koji je opredjeljen za vjerovanje nije siguran da će ostvariti cilj tog vjerovanja osim ako bude bio požudan za svojom vjerom i škrt da mu je neko uzme. Dakle, kada čovjek bude požudan za svojom vjerom neće uraditi nešto što će mu tu vjeru pokvariti, poput onoga koji nađe nešto slatko pa neće uraditi nešto čime će to pokvariti. Upravo pod ovo podilazi ono što nam Allah subhanehu we te'ala  kazuje o Šu'ajbu kada su mu prijetili istjerivanjem ili da se vrati u vjeru svoga naroda. Njegov stav i odgovor njima  tada bijaše u nekoliko značenja, a sva se zapravo vraćaju na njegovu požudu za vjerom.

Prvo: Nazvao je spasom to što su ga ponižavali oholnici njegova naroda kada su mu prigovarali što nije na njihovoj vjeri. Znao je da je propast nasuprot spasa. A onaj za koga je nevjerstvo propast a vjerovanje spas, neće biti osim požudan za vjerom i škrt da je izgubi.

Drugo: On je u svom odgovoru njima ukazao da odbija povratak u nevjerstvo, kao u riječima Uzvišenog:

قَدِ ٱفْتَرَيْنَا عَلَى ٱللَّهِ كَذِبًا إِنْ عُدْنَا فِى مِلَّتِكُم بَعْدَ إِذْ نَجَّىٰنَا ٱللَّهُ مِنْهَا وَمَا يَكُونُ لَنَآ أَن نَّعُودَ فِيهَآ إِلَّآ أَن يَشَآءَ ٱللَّهُ رَبُّنَا وَسِعَ رَبُّنَا كُلَّ شَىْءٍ عِلْمًا عَلَى ٱللَّهِ تَوَكَّلْنَا رَبَّنَا ٱفْتَحْ بَيْنَنَا وَبَيْنَ قَوْمِنَا بِٱلْحَقِّ وَأَنتَ خَيْرُ ٱلْفَٰتِحِينَ ٨٩

89 "Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi je ne trebamo prihvaćati, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!"

El-A'raf, 89

.

Šu'ajbove riječi: „na Allaha se oslanjamo je drugi išaret na njegovu požudu spram vjere, i da je svoju stvar prepustio Allahu subhanehu we te'ala  , -pa ako ga spasi od izgnanstva iz zemlje, to je onda Njegova blagodat, a ako ga protjeraju kako namjeravaju, onda je to njemu draže od napuštanja vjere. I ovo je od požude za vjerom. A Allah 'azze we dželle  je učinio istjerivanje iz zemlje na stepenu ubistva.

Treće: Šu'ajb se pobojao Allaha, od Njega zatražio pomoć i uputio Mu dovu, kao što se dova upućuje u teškoćama kada se iste dogode, pa je rekao: „Gospodaru naš, Ti presudi između mene i mog naroda po pravdi, Ti si sudija najpravedniji.“ 7

Ova prijetnja istjerivanjem bijaše završetak Šu'ajbovog naroda ostvarivši se nad njima samima 8  :

فَأَخَذَتْهُمُ ٱلرَّجْفَةُ فَأَصْبَحُوا۟ فِى دَارِهِمْ جَٰثِمِينَ ٩١ ٱلَّذِينَ كَذَّبُوا۟ شُعَيْبًا كَأَن لَّمْ يَغْنَوْا۟ فِيهَا ٱلَّذِينَ كَذَّبُوا۟ شُعَيْبًا كَانُوا۟ هُمُ ٱلْخَٰسِرِينَ ٩٢

91 I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični. 92 Oni koji su smatrali Šuajba lašcem – kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali.

El-A'raf, 91 - 92

51.Osobine paganstva: Brijanje samo potiljka >>