Osobine džahilijeta: Traženje samo dunjalučke koristi (II dio)

Članci u serijalu:

فَإِذَا قَضَيْتُم مَّنَٰسِكَكُمْ فَٱذْكُرُوا۟ ٱللَّهَ كَذِكْرِكُمْ ءَابَآءَكُمْ أَوْ أَشَدَّ ذِكْرًا ۗ فَمِنَ ٱلنَّاسِ مَن يَقُولُ رَبَّنَآ ءَاتِنَا فِى ٱلدُّنْيَا وَمَا لَهُۥ فِى ٱلْءَاخِرَةِ مِنْ خَلَٰقٍ ٢٠٠

200 A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu neće imati ništa.

Al-Baqarah, 200

Zbog ovog ajeta neminovno je da rob učini svoju brigu na dunjaluku u vezi toga kako da dospije do vječne kuće, te da bude ubjeđen da je njegovo postojanje na ovome dunjaluku uistinu samo s jednim ciljem i svrhom, a to je obožavanje samo Allaha i trošenje ovosvjetskog života na putu zadobijanja ahireta.

Kaže šejh Es-Sa'di rahimehullah: „Nužno je da ahiret bude najveća briga čovjeka i svrha njegovog znanja i htijenja; a onaj ko učini dunjaluk svojom najvećom brigom i ciljem vlastitog znanja i želje, njegovo će ishodište biti nesreća.“ 1

Spomenuta nesreća biva i na dunjaluku i na ahiretu; na dunjaluku se ogleda u čovjekovoj dugoj brizi i tuzi, a na ahiretu time da dotični nema nikakva udjela u nagradi, jer mu je njegov udio od dobrota ubrzan davanjem na dunjaluku, kao što Uzvišeni kaže:

مَّن كَانَ يُرِيدُ ٱلْعَاجِلَةَ عَجَّلْنَا لَهُۥ فِيهَا مَا نَشَآءُ لِمَن نُّرِيدُ ثُمَّ جَعَلْنَا لَهُۥ جَهَنَّمَ يَصْلَىٰهَا مَذْمُومًا مَّدْحُورًا ١٨

18 Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći.

Al-Isra, 18

Za onoga ko traži ahiret Allah kaže:

وَمَنْ أَرَادَ ٱلْءَاخِرَةَ وَسَعَىٰ لَهَا سَعْيَهَا وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَأُو۟لَٰٓئِكَ كَانَ سَعْيُهُم مَّشْكُورًا ١٩

19 A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.

Al-Isra, 19

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah: „Zaista srce ponekad preplavi i njime zavlada ono što rob želi i voli, pa ono bude u onome što ga obuzelo naspram onoga čime se opominje; tako srce preplavi ljubav za imetkom i sinovima naspram sjećanja na Allaha i ahiretsku kuću i svega što je u njoj od blagodati, i zaokupi ga spomenuto naspram žurenja ka hajru i dobrim djelima.“ 2
Uistinu ljubav roba prema dunjaluku i davanje prednosti njemu nad ahiretom ponekad vodi ka nestankau imana i potvrđivanja istine u srcu, pa bude od onih o kojima Uzvišeni kaže:

لَا جَرَمَ أَنَّهُمْ فِى ٱلْءَاخِرَةِ هُمُ ٱلْأَخْسَرُونَ ٢٢

22 oni će, zbilja, na onome svijetu biti sasvim izgubljeni.

Hud, 22

Razlog ovome je kako to Uzvišeni objašnjava u drugom ajetu:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ ٱسْتَحَبُّوا۟ ٱلْحَيَوٰةَ ٱلدُّنْيَا عَلَى ٱلْءَاخِرَةِ وَأَنَّ ٱللَّهَ لَا يَهْدِى ٱلْقَوْمَ ٱلْكَٰفِرِينَ ١٠٧

107 zato što više vole život na ovome nego na onome svijetu, a Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju.

An-Nahl, 107

Kaže Ibn Tejmijje rahimehullah: „Allah u ovome ajetu pojašnjava da su spomenuti zaslužili ostvarenje prijetnje zbog iščeznuća vjerovanja i potvrđivanja istine u njihovim srcima, a čemu je uzrok bio upravo ljubav za dunjalukom nauštrb ahireta. Allah je odredio da prevagnuće ljubavi ka dunjalukom u odnosu na ahiret bude osnovom koji iziskuje propast, i da takav nema nikakva udjela na ahiretu.“ 3

Vezivanje srca za dunjaluk i ograničavanje na traženje samo dunjaluka je glavnica svakog grijeha i osnova svakog nereda.
Ibnu-l-Kajjim rahimehullah je u vezi ovoga izrekao veoma vrijedan govor:
„Prenosi se od selefa tevaturom da je ljubav prema dunjaluku glava i osnova svih grijeha, te stvar koja upropaštava vjeru sa nekoliko strana:

  • da ljubav prema dunjaluku podrazumjeva istovremeno veličanje samog dunjaluka, a on je kod Allaha prezren;
  • da je Allah prokleo dunjaluk, mrzi ga i odvratan Mu je, osim ono što je na njemu radi Njega, pa ko voli ono što je Allah prokleo, što mrzi i što Mu je odvratno, zapravo se izložio smutnji, Njegovoj mržnji i srdžbi;
  • da kada čovjek voli dunjaluk postane mu to ciljem, pa se približava dunjaluku putem djela koja je Allah učinio sredstvom do Njega i do ahiretske kuće;

tako se stvar čovjekovog života izvrati naopako, i izokrene se mudrost kad god se sredstvo pretvori u cilj – tada učini da se djela ahireta izvršavaju zarad dobivanja dunjaluka. Upravo to je zlo koje odsjeva sa svih strana, i srce koje je posve i do kraja izopačeno.“ 4

Navigacija serijalom<< 23.Osobine paganstva: Traženje samo dunjalučke koristiOsobine džahilijeta: Traženje samo dunjalučke koristi (III dio) >>

  1. Behdžetu kulubi-l-ebrar: 212

  2. El-Fetava: 596/10.

  3. El-Fetava: 560/7

  4. ‘Uddetu-s-sabirine: 232.