By Od osobina džahilijeta kod sljedbenika Knjige, neukih mušrika i ostalih pagana jeste ostavljanje Islama iz straha od gubitka vlasti, vođstva ili visokog položaja i ugleda, kao što je u slučaju Herakla, carskog poglavara Istočne Rimske imperije. Ova osobina nastaje iz jake ljubavi i pridržavanja za vlast, tj. što ova manjkava ovosvjetska dobra zadominiraju u srcima ljudi do te mjere da sve rade u svrhu da sačuvaju vlast sebi, odnosno preziru i neprijateljuju prema svemu što može zlom pogoditi njihovu vlast. Dakle, usljed žestokog straha za vlast i položaj ostavljaju da se povinuju istini, čak joj se suprotstavljaju zbog revnosti da zadrže vlast.
Autor dokazuje spomenuto svojstvo kazivanjem o Heraklu, kralju Rimljana, kada mu je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem poslao izaslanika koji ga pozvaše u Islam. Herakl je izložio stvar Islama svome narodu nakon što ih je okupio, pa kada je vidio da se Rimljani okrenuše i pobjegoše ostavio je slijeđenje istine 1samo zbog revnosti da sačuva vlast koju je imao. 2
Rekao je Ibn Hadžer rahimehullah u komentaru hadisa o Heraklu: „Jasno je da Herakl daje prednost svojoj vlasti nad vjerovanjem. Naime, pohlepa prema vlasti koju je imao bila je jača, a u suprotnom mogao je da pobjegne od svog naroda i ostavi vlast, da je željno tražio ono što je kod Allaha.“ 3
Zaista je strah da se izgubi vlast i vođstvo razlogom koji sprečava prihvatanje istine. Ovo je tačno razlog koji je spriječio Mukavkisa4, Herakla, faraona i mnoge druge od jevrejskih i kršćanskih velikana da prihvate istinu. Posjednici vlasti, ma kako god se nazivali, su kroz cijelu historiju bili najdalji ljudi od povinovanja istini, kako to Uzvišeni kaže:
فَقَالُوٓا۟ أَنُؤْمِنُ لِبَشَرَيْنِ مِثْلِنَا وَقَوْمُهُمَا لَنَا عَٰبِدُونَ ٤٧
47 "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?" – govorili su,
El-Mu'minun, 47
قَالُوٓا۟ أَنُؤْمِنُ لَكَ وَٱتَّبَعَكَ ٱلْأَرْذَلُونَ ١١١
111 oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji?"
Eš-Šu'ara', 111
Rekao je imam Ibn Tejmijje rahimehullah : „U ovome ajetu je poruka da su posjednici vlasti i ugleda najudaljeniji od predanosti obožavanju Allaha i pokornosti Njemu“ 5, ili kako spominje Ibnu-l-Kajjim rahimehullah da je isto bolest gospodarima vlasti, uprave i predvodništva.
Veli Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : „Uzroci koji spriječavaju prihvatanje istine i upute su veoma brojni. Od toga je što neko neosnovano zamisli da će se istina ispriječiti između njega i njegovog ugleda, časti, ćejfa i ličnih stvari…isto biva i kada se boji od svojih bližnjih i naroda za sebe, ili plaši za svoj imetak i ugled, kao što se desilo sa Heraklom… i kršćanskim kraljem u Misru, Mukavkisom, a ovo je spriječilo i faraona da slijedi Musaa 'alejhisselam . Isto tako se sustegao od istine Ka'b ibn Esed, a bijaše od židovskih prvaka i velikana, pa reče, kada je pozvan u Islam: ‘Ne podnosi moja duša da budem onaj koji slijedi drugog.’ Dakle, strah za vlast je bolest posjednicima vlasti, uprave i predvodništva ljudi, i malo ko se spasio ovoga.“ 6
Jedan učenjak se o ovome razlogu izrazio čak ovako: „Zaista ljubav prema vođstvu, vlasti i isticanju pred ljudima odgurne čovjeka da porekne uputu, i pri tome sve se to desi nakon ubjeđenja i jasne predodžbe Pravog puta.“ 7
Zbog svega navedenog Zakonodavac je postavio da se postupa suprotno ovoj džahilijetskoj osobini. Otuda je za ovakve spustio kazne koje je ubrzao, na način da izgube vlast, rascjepkaju se po Zemlji, budu potopljeni, i slično tome od dunjalučkih kazni, a čeka ih i kazna na ahiretu. Istovremeno Allah upozorava da se ljudi obmanu dunjalukom, jer i vlastodršci, kada odbiju istinu, podilaze pod kategoriju obmanutih dunjalukom. Rekao je Uzvišeni:
يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ قَدْ جَآءَكُمُ ٱلرَّسُولُ بِٱلْحَقِّ مِن رَّبِّكُمْ فَـَٔامِنُوا۟ خَيْرًا لَّكُمْ وَإِن تَكْفُرُوا۟ فَإِنَّ لِلَّهِ مَا فِى ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَكَانَ ٱللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا ١٧٠
170 O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara vašeg; zato vjerujte – bolje vam je! A ako ne budete vjerovali – pa, Allahovo je ono što je nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je.
En-Nisa', 170
كُلُّ نَفْسٍ ذَآئِقَةُ ٱلْمَوْتِ وَإِنَّمَا تُوَفَّوْنَ أُجُورَكُمْ يَوْمَ ٱلْقِيَٰمَةِ فَمَن زُحْزِحَ عَنِ ٱلنَّارِ وَأُدْخِلَ ٱلْجَنَّةَ فَقَدْ فَازَ وَمَا ٱلْحَيَوٰةُ ٱلدُّنْيَآ إِلَّا مَتَٰعُ ٱلْغُرُورِ ١٨٥
185 Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.
Alu-Imran, 185
يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ إِنَّ وَعْدَ ٱللَّهِ حَقٌّ فَلَا تَغُرَّنَّكُمُ ٱلْحَيَوٰةُ ٱلدُّنْيَا وَلَا يَغُرَّنَّكُم بِٱللَّهِ ٱلْغَرُورُ ٥
5 O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.
Fatir, 5
Takođe, da ostanak i trajanje pripadaju samo Allahu:
كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ ٢٦ وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو ٱلْجَلَٰلِ وَٱلْإِكْرَامِ ٢٧
26 Sve što je na Zemlji prolazno je, 27 ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti –
Er-Rahman, 26 - 27
Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je upozoravao na obmanu imetkom i ugledom, i da je nastojanje da se to stekne uvijek na račun vjere kod čovjeka. Rekao je sallallahu 'alejhi ve sellem : „Dva gladna vuka poslana u stado nisu mu štetnija od revnosti neke osobe prema imetku i ugledu za njegovu vjeru.“ 8 Značenje hadisa je da revnost čovjeka za imetkom i ugledom pravi veću štetu za njegovu vjeru 9 nego dva gladna vuka za stado.
Rekao je Ibn Redžeb rahimehullah : „Išaret od Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem da neće biti siguran za vjeru onaj musliman kojeg prati revnost za imetkom i ugledom na dunjaluku, osim mali broj takvih. Ovo je veličanstven primjer koji podrazumjeva svrhu upozorenja na zlo revnosti i nastojanja za imetkom i ugledom na dunjaluku.“ 10
