28.Osobine paganstva: Ubijanje vlastite djece

Članci u serijalu:

Uistinu su djeca poklon od Milostivog, Onoga čija milost obuhvata nebesa i Zemlju, blagodat koju Allah ukazuje ocu i majci, te istovremeno emanet kojeg moraju oboje zajedno čuvati i bditi nad njime putem ispravnog odgoja, sukladno šerijatskim principima u izvornoj islamskoj vjeri, da bi iznjedrili narednu generaciju ummeta – od muške djece ljudine, od ženske brižne i odgovorne majke.

S gornjom konstatacijom u startu se kosi osobina sljedbenika džahilijeta da ubijaju vlastitu djecu, oduzimaju život duši nevinoj u svakom pogledu. Razlog zbog kojeg su to činili, ili i danas čine, jeste strah od siromaštva ili strah od sramote po važećim običajima i praksi nekog paganskog društva, ili pak u svrhu približavanja svojim božanstvima od kipova, idola, kumira i sl.

Ubijanje vlastite djece Kur'an bilježi kao tragični momenat u historiji arapskih idolopoklonika, opisuje ga vrhuncem paganstva koje su ispoljavali u slučaju straha od neimaštine, ili prilikom rođenja ženskog djeteta. Allah Uzvišeni s prijekorom i pogrdom spominje ovu njihovu osobinu:

وَإِذَا بُشِّرَ أَحَدُهُم بِٱلْأُنثَىٰ ظَلَّ وَجْهُهُۥ مُسْوَدًّا وَهُوَ كَظِيمٌ ٥٨

58 I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten,

An-Nahl, 58

Kaže imam Et-Taberi rahimehullah u vezi ovoga ajeta: “…ili da je u zemlju zarovi?” tj. da živu zakopa svoju kćer. 1

Rekao je Ibn Kesir rahimehullah : „tj. ako je ostavi u životu ostaviće je na vlastitu sramotu – neće joj dati ništa u naslijeđe, niti joj poklanjati neku pažnju, ili da izvrši njezino umorstvo zakopavanjem dok je živa.“ 2

Uzvišeni Allah je osudio ovu pagansku osobinu i kada biva s motivom straha od neimaštine: “…da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate…” 3

Kaže Et-Taberi rahimehullah : „tj. ne opterećujte svoju djecu time da ih ubijete iz straha za sopstveno siromaštvo jer ćete udjeljivati djeci, Allah je vaš i njihov Opskrbitelj, odnosno nije na vama da ih opskrbite, pa da zbog njihovog života strahujete za sebe nemoći da ih opskrbite i ishranite. 4

Rekao je Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhuma : „tj. ubijaju svoje sinove iz straha zbog trenutnog siromaštva, te bojazni od neimaštine u budućnosti.“ 5

Kaže Ibn Kesir rahimehullah : „Oni su ubijali svoju djecu onako kako su im to šejtani prikazivali, pa bi zakopavali žensku djecu iz straha od sramote, a možda bi ubili i neku mušku djecu iz straha od siromaštva.“ 6

 

Od ajeta koji ružnim prikazuju ovu pagansku osobinu jeste i govor Uzvišenog:

Al-Anam,

Al-Anam,

Kaže Ibn Kesir rahimehullah : „tj. propali su oni koji čine ove stvari na dunjaluku i ahiretu; na dunjaluku su propali time što su vlastitu djecu ubili, a na ahiretu njihova propast im je patnja.“ 7

Takođe riječi Uzvišenog:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّبِىُّ إِذَا جَآءَكَ ٱلْمُؤْمِنَٰتُ يُبَايِعْنَكَ عَلَىٰٓ أَن لَّا يُشْرِكْنَ بِٱللَّهِ شَيْـًٔا وَلَا يَسْرِقْنَ وَلَا يَزْنِينَ وَلَا يَقْتُلْنَ أَوْلَٰدَهُنَّ وَلَا يَأْتِينَ بِبُهْتَٰنٍ يَفْتَرِينَهُۥ بَيْنَ أَيْدِيهِنَّ وَأَرْجُلِهِنَّ وَلَا يَعْصِينَكَ فِى مَعْرُوفٍ ۙ فَبَايِعْهُنَّ وَٱسْتَغْفِرْ لَهُنَّ ٱللَّهَ ۖ إِنَّ ٱللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ١٢

12 O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati – ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.

Al-Mumtahina, 12

Rekao je El-Kurtubi rahimehullah : „Kada je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem osvojio Mekku, došle su žene od stanovnika Mekke da mu dadnu prisegu, pa je naredio da mu dadnu prisegu da neće činiti širk, krasti, bludničiti, ubijati djecu niti pobacivati plod.“ 8

Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem se suprotstavio sljedbenicima džahilijeta u ovoj njihovoj osobini kada je zabranio da se ubijaju djeca, i na najžešći način prekorio počinioca ovog djela. Kada je upitan koji je grijeh najveći rekao je sallallahu 'alejhi ve sellem : „i da ubiješ svoje dijete iz straha što će jesti s tobom…“ 9 Takođe je pozvao svoj ummet da umnože svoje potomstvo.

Ubiti nevinu dušu je jedan od velikih grijeha koji je Zakonodavac jasno zabranio, pa kako tek kada je ta duša dijete, još iz vlastite kičme?!

 

Rekao je Uzvišeni:

Al-Maidah,

وَإِذَا ٱلْمَوْءُۥدَةُ سُئِلَتْ ٨ بِأَىِّ ذَنۢبٍ قُتِلَتْ ٩

8 i kada živa sahranjenā djevojčica bude upitana 9 zbog kakve krivice je umorena,

At-Takwir, 8 - 9

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah : „Kada je zabranjeno ubijanje djece u stanju siromaštva, onda je zabrana istoga u stanju bogatstva i lahkoće preča i jača.“ 10

Rekao je imam En-Nevevi rahimehullah : „Zato što je pretežno među ljudima da ubiju djecu zbog siromaštva, a kada nije s tim razlogom – pa poznata je zabrana ubistva s nekim drugim motivom.“ 11

Ubijanje djece kao pagansku praksu zabilježio je Stari zavjet u slučaju Jevreja koji to učiniše u svrhu približavanja svojim idolima. Ovako je to naveo Ibn Tejmijje rahimehullah : „Ubili su svoje sinove i kćeri kako je to Allah posvjedočio protiv njih na jeziku Davuda, u knjizi Zebur/Talmud, u psalmu 105 gdje kaže: ‘Zaklali su svoje sinove i kćeri za đavole, prosuše krv nevinu, krv svojih sinova i kćeri koji bijahu zaklani skulpturama u Kan'anu.“ 12

Danas postoji nekoliko oblika ubijanja vlastite djece, poput ograničavanja potomstva u Kini pri čemu se, kao jedna od mogućih opcija, sprovodi ubistvo djece koja se rode preko ograničenog broja potomstva. Od ove vrste paganstva jeste abortus koji je na Zapadu općenito dozvoljen, ili pak čedomorstvo koje biva potaknuto različitim motivima.

Navigacija serijalom<< 27.Osobine paganstva: mrzovolja zbog rođenja ženskog djeteta

  1. Tefsiru-t-Taberi: 600/7.

  2. Tefsiru Ibni Kesir: 574/2.

  3. Al-Anam,

  4. Tefsiru-t-Taberi: 391/5.

  5. Tefsiru Ibni Kesir: 189/2.

  6. Tefsiru Ibni Kesir: 189/2.

  7. Tefsiru Ibni Kesir: 182/2.

  8. Tefsiru-l-Kurtubi: 64,65/18.

  9. Sahihu-l-Buhari: 6001, 4477; Muslim: 257,258.

  10. El-Fetava: 21/209; 24/332.

  11. Šerhu Sahihi Muslim: 26/10.

  12. El-Dževabu-s-sahih: 44/2.