26. Osobine paganstva: Tuga i očaj kada ih pogodi nedaća

Članci u serijalu:

Ovo je 52 dio od ukupno 55 u serijalu Osobine džahilijeta

Kaže Uzvišeni:

وَإِذَآ أَذَقْنَا ٱلنَّاسَ رَحْمَةً فَرِحُوا۟ بِهَا ۖ وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌۢ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ إِذَا هُمْ يَقْنَطُونَ ٣٦

36 Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.

Ar-Rum, 36

Najveći uzrok sreće u životu jednog roba vjernika jesu iman – istinsko vjerovanje i činjenje dobra. Suprotno sreći je stanje onog roba koji ne postupa shodno istinskom vjerovanju naspram Allahovih blagodati i iskušenja koja ga snalaze, pa se prema blagodatima odnosi oholo, usiljeno i uobraženo, a prema nedaćama očajno, nestrpljivo i gubeći nadu u spas, te upravo tako izgubi i dunjaluk i ahiret.

Etimološki, El-Kunut – القنوط 1predstavlja el-je's – اليأس 2tj. oprečnost nade

U šerijatskoj terminologiji el-kunut – القنوط je da čovjek vidi dalekim izlaz i izbavljenje iz nekog iskušenja, i da padne u očaj naspram spasa. Očajavanje je ustvari gubljenje nade u Allahovu milost, dočim vjernik hodi ka Allahu upravo između nade u Allaha i straha od Njegove kazne.

El-keabe – الكآبة 3je tuga, ožalošćenost i slomljenost.

U terminologiji šerijata El-keabe – الكآبة je da se duša slomi od žestine tuge i brige.

Na postojanje ove osobine među sljedbenicima paganstva ukazuju sljedeći Kur'anski ajeti:

وَإِذَآ أَذَقْنَا ٱلنَّاسَ رَحْمَةً فَرِحُوا۟ بِهَا ۖ وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌۢ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ إِذَا هُمْ يَقْنَطُونَ ٣٦

36 Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.

Ar-Rum, 36

U ajetu je prijekor onih koji izgube nadu u Allahovu milost kada ih pogodi neka nedaća. Rekao je imam Et-Taberi rahimehullah : „Ovim ajetom se cilja da kada ih zadesi oskudica poput suše,nerodnosti i iskušenja u imecima i tijelima – a to biva zbog onoga što su činili od ružnih djela prema Allahu – onda ih zadesi beznađe i očajavanje.“ 4

Pročitajte:  Četvrto: Kontradiktornost riječi i djela

Kaže Ibn Kesir rahimehullah : „U ajetu je osporavanje ponašanja onakvog čovjeka koji kada ga zadesi neimaština padne u beznađe i očaj da će zadobiti nakon toga ikakvo dobro ikada.“ 5

Kaže El-Kurtubi rahimehullah u vezi pomena beznađa u ajetu : „To je ostavljanje obaveza prema Allahu u tajnosti.“ 6

U stanju kada ih zadesi nedaća „ljudima nije činiti ništa osim da sami sebe obračunaju, da otklone uzroke zbog kojih ih je pogodila nadaća, i da poprave i nadoknade ono što ih je mimoišlo od obaveznih djela. Ovo ih spašava od dalje nedaće, i preče je od beznađa.“ 7

Postoje mnogi ajeti koji zabranjuju beznađe ili kude očajnike u Allahovu milost, te ujedno pozivaju ljude da stalno obračunavaju sami sebe ukazujući da ono što ih zadesi od nesreće biva zbog njihovog činjenja grijeha, ili zapostavljanja djela pokornosti Allahu, ili da Allah iskušavanjem ljudi pokaže kakav je ko i očisti dobre među njima. Otuda je na robu da bude zadovoljan i predan Allahovom sudu u ljudskim sudbinama. Beznadežnike u Allaha Kur'an opisuje sljedećim atributima: da su u zabludi, ili nevjerstvu, ili u očaju.
Rekao je Uzvišeni:

قَالَ وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِۦٓ إِلَّا ٱلضَّآلُّونَ ٥٦

56 "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" – reče on

Al-Hijr, 56

لَّا يَسْـَٔمُ ٱلْإِنسَٰنُ مِن دُعَآءِ ٱلْخَيْرِ وَإِن مَّسَّهُ ٱلشَّرُّ فَيَـُٔوسٌ قَنُوطٌ ٤٩

49 Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi.

Fussilat, 49

يَٰبَنِىَّ ٱذْهَبُوا۟ فَتَحَسَّسُوا۟ مِن يُوسُفَ وَأَخِيهِ وَلَا تَا۟يْـَٔسُوا۟ مِن رَّوْحِ ٱللَّهِ ۖ إِنَّهُۥ لَا يَا۟يْـَٔسُ مِن رَّوْحِ ٱللَّهِ إِلَّا ٱلْقَوْمُ ٱلْكَٰفِرُونَ ٨٧

87 "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost."

Jusuf, 87

Pročitajte:  Oholost

وَلَئِنْ أَذَقْنَا ٱلْإِنسَٰنَ مِنَّا رَحْمَةً ثُمَّ نَزَعْنَٰهَا مِنْهُ إِنَّهُۥ لَيَـُٔوسٌ كَفُورٌ ٩

9 Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik.

Hud, 9

وَإِذَآ أَنْعَمْنَا عَلَى ٱلْإِنسَٰنِ أَعْرَضَ وَنَـَٔا بِجَانِبِهِۦ ۖ وَإِذَا مَسَّهُ ٱلشَّرُّ كَانَ يَـُٔوسًا ٨٣

83 Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.

Al-Isra, 83

Navigacija serijalom<< 25.Osobine džahilijeta: Uobraženost u blagodatimaNe gubite nadu u milost Allahovu >>

  1. Očaj, beznađe, obeshrabrenost, malodušje; Arapsko-bosanski rječnik, Teufik Muftić.

  2. Očajanje, beznađe, odustajanje ; Arapsko-bosanski rječnik, Teufik Muftić.

  3. Potištenost, nujnost, tuga sjeta; Arapsko-bosanski rječnik, Teufik Muftić.

  4. Tefsiru-t-Taberi: 186/10.

  5. Tefsiru Ibni Kesir: 435/3.

  6. Tefsiru-l-Kurtubi: 33/14.

  7. Et-Tahriru ve-t-tenvir: 101/10.