Ovo je 69. dio od 74 u serijalu Osobine džahilijeta

Strah od zaraze, zlosutnja zbog safera i noćne ptice

Strah od zaraze općenito je porekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekavši: „Nema zaraze…“ tj. ne biva ista osim Allahovom odredbom, kao i zlosutnju zbog mjeseca Safera kazavši: „…ni Safera… 1“ tj. lošeg predskazanja u tom mjesecu, takođe i „….nema noćne ptice…“, tj. nema sujevjerja zbog noćne ptice. 2

Allah je slao poslanike 'alejhimusselam sa vjerom u Njegovu jednoću s razlogom da se srca u tome smire, duše ustalože i dokrajči širk kao i svako sredstvo koje mu vodi. U islamskom naučavanju vjeruje se da je svako dobro od Allahove milosti i blagonaklonosti, te vid uzvraćanja na činjenje pokornosti; zlo je odraz pravde i kazne od Allaha na učinjenu nepokornost. Kaže Uzvišeni:

مَّآ أَصَابَكَ مِنْ حَسَنَةٍ فَمِنَ ٱللَّهِ وَمَآ أَصَابَكَ مِن سَيِّئَةٍ فَمِن نَّفْسِكَ وَأَرْسَلْنَٰكَ لِلنَّاسِ رَسُولًا وَكَفَىٰ بِٱللَّهِ شَهِيدًا ٧٩

79 Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.

En-Nisa', 79

Bilo je prisutno kod neukih mušrika, kao kod i sljedbenika Knjige, paganska osobina sujevjerja koja se ogledala u strahu od zaraze i infekcije općenito, zlosutnji u mjesecu Saferu i zbog noćne ptice. Pod izrazom عدوى ‘adva – zaraza cilja se na prelazak bolesti na drugoga. Kaže se da je to kada osobu pogodi ista bolest koja je pri bolesniku3, tj. odnosi se na sve ono čemu se tijelo suprotstavlja od bolesti, poput šugavosti, gube, krmeljavosti, ospica, lepre, malih boginja, a sve to ne biva osim Allahovom dozvolom4. Sljedbenici paganstva su smatrali da općenito važi pravilo infekcije i zaraze, tj. da kada bolesna osoba uđe među zdrave sve ih zarazi. Izražavali su pesimizam zbog mjeseca Safera, kao i zbog sove – kada bi došla na nečiju kuću, govorili bi: najavljuje smrt meni ili nekome od mojih ukućana.5

Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem se ponašao suprotno sujevjerju sljedbenika džahilijeta – negirao je uvjerenje o uticaju zaraze općenito, poništio je pesimizam i zlostunju usljed mjeseca Safera ili zbog sove. Negiranje spomenutog u hadisu znači negiranje uticaja ovih stvari, ne negaciju postojanja istih. Rekao je Uzvišeni kada zabranjuje zlosutnju i pesimizam:

فَإِذَا جَآءَتْهُمُ ٱلْحَسَنَةُ قَالُوا۟ لَنَا هَٰذِهِۦ وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ يَطَّيَّرُوا۟ بِمُوسَىٰ وَمَن مَّعَهُۥٓ أَلَآ إِنَّمَا طَٰٓئِرُهُمْ عِندَ ٱللَّهِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لَا يَعْلَمُونَ ١٣١

131 I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!

El-A'raf, 131

Isto nalazimo u riječima Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Nema zaraze, ni Safera, ni sove.“ Tada reče neki beduin: ‘O Allahov Poslaniče, kako to da moje deve na pješčanim brežuljcima budu kao gazele, pa se među njih umiješa šugav mužjak i prenese šugu na njih?’ ‘A ko je zarazio prvoga?’, reče mu Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem .“ 6
Rekao je imam Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : „Riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem u hadisu: ‘Nema zaraze, ni safera, ni noćne ptice’ ukazuju da se cilja na negiranje i poništavanje ovih stvari koje su u džahilijetu uznemiravale. U ovom slučaju negacija je izražajnija nego zabrana, jer negiranje ukazuje na neutemeljenost ovakvog vjerovanja, i da isto nema nikakvog uticaja, dok sama zabrana nečega znači da se sprečava nešto činiti.“ 7
O ovome neki učenjaci su rekli i sljedeće: „U Poslanikovom sallallahu 'alejhi ve sellem govoru ‘nema zaraze’ je negacija onoga što je džahilijet tvrdio i vjerovao o tome da bolest i pošast prelazi po svojoj prirodi a ne Allahovim djelom. Tekst drugog hadisa gdje stoji: ‘Ne dolazi bolesnik kod zdravog’ 8 ne proturječi negaciji zaraze (izrečene u hadisu s naslova), već je to poslaničko uputstvo da se kloni onoga čime, po Allahovom djelu i odredbi, uobičajeno nastaje šteta. Negacija prvog hadisa o uticaju zaraze po svojoj prirodi ne negira nastajanje štete u toj situacji po odredbi i djelu Allahovom, odnosno u drugom hadisu je razumna naputa na čuvanje od onoga pri čemu može nastupiti šteta shodno Allahovom činjenju, htijenju i određenju.

Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je posve kategorično osudio ove paganske osobine time što ih je ubrajao u širk, kada je rekao: „Loše predskazanje je širk.“ 9 Ovo važi jer su oni ostavljanjem nekog posla u pogledu kojeg su bili pesimistični zapravo povjerovali da će neko djelo usljed njihovog pesimizma donijeti njima korist ili odagnati od njih štetu, a ne pribavlja korist niti odagnava štetu niko mimo Allaha. 10Rekao je Uzvišeni:

وَإِن يَمْسَسْكَ ٱللَّهُ بِضُرٍّ فَلَا كَاشِفَ لَهُۥٓ إِلَّا هُوَ وَإِن يَمْسَسْكَ بِخَيْرٍ فَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ ١٧

17 Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni,

El-En'am, 17

Nečija zlostunja je samo praznina u duši pesimiste i njegovom svjetonazoru. O iskri ovakve misli rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „To je nešto što neko od vas nađe u svojoj duši, pa neka vas to nipošto ne odvrati.“ 11
Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : „Zaista je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem saopštio da nezadovoljstvo i pesimizam čovjeka koji osjeća zlosutnju zbog nečega je ustvari samo u njegovoj duši i uvjerenju, a ne u pojavi zbog koje predosjeća zlo. Znači, nečija neosnovana pretpostavka, strah, kao i pripisivanje uzroka nečemu što nije uzrok – to je stvar koja razbija stvarnost i odvraća od prave slike, a ne ono što vidi i čuje. Zaista je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem pojasnio svome ummetu ovu stvar i objasnio nered koju im napravi loše predskazivanje, kako bi znali da im Allah nije odredio određeni znak zlosutnje, niti nešto što na nju ukazuje, niti ju je učinio uzrokom onoga čega se plaše.“ 12

Svi šerijatski tekstovi koji govore o ovoj džahilijetskoj osobini kategorično je označavaju haramom, a neki su je učenjaci svrstali u velike grijehe (ar.الكبائر) 13
Ova paganska karakteristika je prisutna i danas među ljudima, a javlja se kroz različite oblike, poput pesimizma na određene boje, ili zbog nekih brojeva, kao što je kod u religiji šija u vezi broja deset, ili strah da se djeca nazovu po očevima dok su živi, itd. 14

<< 38.Osobine džahilijeta: Naslanjanje na dlan lijeve ruke iza leđa 42.Osobine džahilijeta: Ne obrezuju se >>