Ovo je 57. dio od 58 u serijalu Osobine džahilijeta

Daju obećanje da će vjerovati, pa kada se od njih otkloni kazna prekrše ugovor

Uistinu je istinski vjernik iskren u govoru, ispunjava ugovore i obećanja, odgovoran u onome što mu se povjeri, i nije čudo da su ovo osobine vjernika u Allaha i Sudnji dan! To je stoga što on u svakom stanju i prilikama potvrđuje istinitim Allahovo obećanje kao i prijetnju, on je vjernik u blagostanju i teškoći, a što je nasuprot osobi čije se vjerovanje pojavi u nekom ograničenom vremenskom periodu, ili se po pravilima vjerovanja ponaša u jednom određenom stanju, ali ne i drugom.

Naime, od osobina paganstva, među neukima kao i među sljedbenicima Knjige, jeste da su kada ih zadesi teškoća davali Allahu riječ da će vjerovati i u teškoći i izobilju, pa samo što bi im On podario blagostanje, svjesno bi prekršili obećanje i datu riječ, i tako se vratili nevjerstvu i činjenju širka svome Gospodaru, te grijesima na koje su bili navikli prije nego ih je bila snašla kazna.

Etimološki, el-‘ahd (العهد) označava sve na što se obaveže Allahu da će se izvršiti, i sve što važi između ljudi od ugovora, saveza, oporuka je ‘ahd. 1En-Neks je kršenje i poništenje. U šerijatskoj terminologiji el-‘ahd označava čuvanje nečega i motrenje na isto od stanja do stanja, a kršenje ugovora je nečuvanje nečega i neispunjenje istog. 2

Kur’an je zabilježio mnoge prizore onih koji su u stanju teškoće davali ugovor Allahu da će vjerovati u Njega, a zatim bi isto prekršili nakon što Allah otkloni od njih iskušenje.
Faraon i njegov narod prema Musau:

وَلَمَّا وَقَعَ عَلَيْهِمُ ٱلرِّجْزُ قَالُوا۟ يَٰمُوسَى ٱدْعُ لَنَا رَبَّكَ بِمَا عَهِدَ عِندَكَ لَئِن كَشَفْتَ عَنَّا ٱلرِّجْزَ لَنُؤْمِنَنَّ لَكَ وَلَنُرْسِلَنَّ مَعَكَ بَنِىٓ إِسْرَٰٓءِيلَ ١٣٤ فَلَمَّا كَشَفْنَا عَنْهُمُ ٱلرِّجْزَ إِلَىٰٓ أَجَلٍ هُم بَٰلِغُوهُ إِذَا هُمْ يَنكُثُونَ ١٣٥

134 I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u naše ime, Gospodaru svome – onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati." 135 I pošto bismo ih nevolje oslobodili – do vremena do kojeg im je bilo određeno da je podnose, oni bi, odjednom, obećanje prekršili.

El-A'raf, 134 - 135

Rekao je imam Et-Taberi: „…pa kada je Allah uzdigao s njih kaznu prekršili su ugovor svome Gospodaru koji su bili dali Musau, i dali su prednost nevjerstvu i zabludi.3

Rekao je šejh Ibn Sa’di: „Oni su naspram ovog ugovora bili otpočetka lažovi, nisu imali namjeru za to, već samo da prođe kazna koja ih je snašla, i pomislili su da ih neće snaći druga kazna kada prva nestane.“ 4
Kaže Uzvišeni:

وَمَا بِكُم مِّن نِّعْمَةٍ فَمِنَ ٱللَّهِ ثُمَّ إِذَا مَسَّكُمُ ٱلضُّرُّ فَإِلَيْهِ تَجْـَٔرُونَ ٥٣ ثُمَّ إِذَا كَشَفَ ٱلضُّرَّ عَنكُمْ إِذَا فَرِيقٌ مِّنكُم بِرَبِّهِمْ يُشْرِكُونَ ٥٤

53 Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite. 54 I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti čas Gospodara svoga s drugim izjednači

En-Nahl, 53 - 54

Kaže Et-Taberi: „Tj. kada vas pogodi bolest u vlastitom tijelu, trenutna slabost i oskudica u životu, onda glasno Allaha molite i tražite pomoć, a zatim kada vam Gospodar vaš pokloni zdravlje i blagostanje, i uzdigne od vas ono što vas je zadesilo od bolesti i neimaštine, onda neki među vama u svom ibadetu i vjeri učine nešto Allahu ravnim.“5

Kaže Ibn Kesir: „Zato što znate da niko ne može otkloniti nevolju do On, onda vi u situacijama nužde kod Njega tražite utočište, molite Ga, i uporno iskazujete ljubav i želju prema Njemu iskajući izbavljenje, a kada otkloni od vas nevolju zanevjerujete i poreknete Allahovu blagodat prema vama.“ 6

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje: „Čovjek uopšteno glasno zapomaže kada ga zadesi nevolja, dočim je u stanju blagodati smiren – ili zahvalan ili nezahvalan.

ثُمَّ إِذَا كَشَفَ ٱلضُّرَّ عَنكُمْ إِذَا فَرِيقٌ مِّنكُم بِرَبِّهِمْ يُشْرِكُونَ ٥٤

54 I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti čas Gospodara svoga s drugim izjednači

En-Nahl, 54

Ovo značenje je Allah spomenuo na više mjesta, pri čemu kori onoga ko Mu pripisuje druga nakon što otkloni od njega nedaću… oni Mu upućuju molitve i riječi kajanja u nevolji, i skrušeno Mu se obraćaju, a kada od njih otkloni teškoću okrenu se od Njega i čine Mu širk. Rekao je Uzvišeni:

وَإِذَا مَسَّكُمُ ٱلضُّرُّ فِى ٱلْبَحْرِ ضَلَّ مَن تَدْعُونَ إِلَّآ إِيَّاهُ فَلَمَّا نَجَّىٰكُمْ إِلَى ٱلْبَرِّ أَعْرَضْتُمْ وَكَانَ ٱلْإِنسَٰنُ كَفُورًا ٦٧

67 Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan!

El-Isra', 67

7
Među ajetima koji spominju ovu pagansku osobinu jeste i sljedeći:

فَلَمَّا كَشَفْنَا عَنْهُمُ ٱلْعَذَابَ إِذَا هُمْ يَنكُثُونَ ٥٠

50 A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili.

Ez-Zuhruf, 50

U ovog ajeta mufesiri su rekli: „Kada bi se uzdigla od njih kazna koja ih je snašla prekršili bi ugovor na koji su se obavezali, a to je da će se uputiti putem istine ako se otkloni od njih kazna, pa kada bi se kazna uklonila oni bi samo još više ustrajali na svojoj zabludi.“8

<< 28.Osobine paganstva: Ubijanje vlastite djece 29.Osobine džahilijeta: U teškoći obećavaju da će vjerovati (2. dio) >>