Propisi džahilijeta/paganstva i njegove posljedice

Članci u serijalu:

Džahilijet se s obzirom na općenitost i posebnost dijeli na:

  1. Opći džahilijet koji se odnosi na period prije poslanstva Vjerovjesnika  sallallahu 'alejhi ve sellem  , dok to ne važi za razdoblje nakon poslanstva zbog njegovih riječi: „Neprestano će skupina iz mog ummeta biti istaknuta na Allahovoj odredbi, neće im nauditi onaj ko ih ostavi, niti onaj ko se s njima razilazi, sve dok ne dođe Allahova odredba, a oni tako vidljivi među ljudima“  1  

Rekao je Ibn Tejmijje: “Generalno u vremenu nakon poslanstva Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem  nema džahilijeta.”  2 

2. Posebni ili ograničeni džahilijet je onaj koji se nalazi u jednoj ali ne i drugoj zemlji, kao što je slučaj sa nevjerničkim zemljama, ili kod jedne osobe ali ne i svake druge, ili kod čovjeka prije nego primi islam pa makar bio u muslimanskoj zemlji. Nekad ovakav džahiljet postoji u nekim muslimanskim zemljama ili kod mnogih od muslimana, kao što je došlo u govoru Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: „Četiri stvari u mom ummetu su od džahilijeta, neće ih zasigurno ostaviti: Hvalisanje položajem, vrijeđanje zbog porijekla, traženje kiše pomoću zvijezda i naricanje.“  3  Ova vrsta džahilijeta obitava i nakon poslanstva Vjerovjesnika  sallallahu 'alejhi ve sellem

Vrste džahilijeta prema vremenskom razdoblju se takođe klasifikuju na prije i poslije poslanstva Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem. Allah  subhanehu we te'ala   je uopšteno nazvao prvim džahilijetom vrijeme prije poslanstva:

وَقَرْنَ فِى بُيُوتِكُنَّ وَلَا تَبَرَّجْنَ تَبَرُّجَ ٱلْجَٰهِلِيَّةِ ٱلْأُولَىٰ ۖ وَأَقِمْنَ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتِينَ ٱلزَّكَوٰةَ وَأَطِعْنَ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥٓ ۚ إِنَّمَا يُرِيدُ ٱللَّهُ لِيُذْهِبَ عَنكُمُ ٱلرِّجْسَ أَهْلَ ٱلْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا ٣٣

33 U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.

Al-Ahzab, 33

 

Propisi džahilijeta

Prvi: džahilijet koji ima propis nevjerstva i širka, a to je onaj džahilijet koji se veže za uvjerenja/akidu i neke ibadete. Od toga je: utjerivanje u laž poslanika što u suštini predstavlja negiranje istine, kao u riječima Uzvišenog:

Al-Anam,

. Od toga je i traženje bereketa putem krsta, te traženje pomoći od umrlih u kaburovima.

Drugi: džahilijet koji ima propis velikog grijeha i nepokornosti, a to je onaj koji biva na nivou ispod nevjerstva i očituje se ostavljanjem neke obaveze ili činjenjem nekog harama. Ovakvim džahilijetom osoba ne biva nevjernikom. Primjer ovoga jeste naricanje za umrlim, uznošenje položajem, brijanje brade i sl.

Treći: džahilijet koji ima propis pokuđenosti. Zapravo propis ove vrste se kreće između dozvoljenosti i zabrane/harama, poput osobe koja u ovo upadne bez namjere i volje, kao onaj koji pusti brkove,tj. ostavi ih da narastu do neke granice. Ovaj džahilijet je pokuđen jer može biti put i sredstvo koje vodi u oponašanje pravih sljedbenika džahilijeta.

 

Oblici džahilijeta

Svaka vrsta džahilijeta ima više razičitih oblika, toliko da je naučni trud kroz hod vijekova nemoćan da ih  sve pobroji u jednom djelu. Ova nemoć prebrojavanja njegovih  oblika dolazi zbog njihovih raznovrsnosti te stalnog obnavljanja u različitosti vremena, mjesta i osoba. Uzročnik koji vodi ka pojavi nekog džahilijetskog oblika je dvojak:

Prvi je negiranje (Kur'anskih i hadiskih) tektova tako što se pogrešno protumače ili iskrive u značenju.

Drugi je dominacija strasti i pohota u svim stvarima kao i svim obastima naučnog i praktičnog života.

 

Posljedice džahilijeta

Sve vrste džahilijeta u svim svojim oblicima imaju mučne i opasne posljedice koje se ne ograničavaju samo na jednog pojedinca (koji taj džahilijet sa sobom nosi), ili jedno vrijeme u kojem to postoji. Naprotiv, to se nasljeđuje s generacije na generaciju.

Od najpogubnijih posljedica džahilijeta jeste davanje razumu status božanstva i preuveličavanje u zasićenju samo tjelesnih potreba. Tretiranje ljudskog intelekta kao superiornog da o svemu donosi sud vodi ka okretanju od slijeđenja istine/objave od Allaha subhanehu we te'ala   . Na taj način dolazi do reduciranja i smanjenja u praksi mnogih propisa vjere i uvjerenja, dozvoljavanja mnogih harama, gubljenja brojnih islamskih temeljnih postulata i uzvišenih principa morala, te dolazi do spora koji izazove razilaženje pojedinaca i skupina, a onda nastupi i rascjepkanost među njima.

Rekao je Allah Uzvišeni:

ذَٰلِكَ بِأَنَّ ٱللَّهَ لَمْ يَكُ مُغَيِّرًا نِّعْمَةً أَنْعَمَهَا عَلَىٰ قَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا۟ مَا بِأَنفُسِهِمْ ۙ وَأَنَّ ٱللَّهَ سَمِيعٌ عَلِيمٌ ٥٣

53 to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.

Al-Anfal, 53

Navigacija serijalom<< Definicija i vrste džahilijjeta1.Osobine džahilijeta: Prilazak muškarcima i ostavljanje žena >>

  1.  Hadis bilježe imami Ahmed, Buharija i Muslim. Vidi kod Buharije: Poglavlje o znanju/nauci: hadis br.71, te poglavlje o pridržavanju za Kur'an i sunnet: hadis br.7312. 

  2. Iktidau-s-sirati-l-mustekim: str.157.

  3. Hadis bilježi imam Muslim.