Ovo je . dio od 82 u serijalu Osobine džahilijeta

Od osobina starog paganstva iskazivanje mrzovolje kada ih se obavjesti o rođenju ženskog djeteta, kao što je rekao Uzvišeni:

وَإِذَا بُشِّرَ أَحَدُهُم بِٱلْأُنثَىٰ ظَلَّ وَجْهُهُۥ مُسْوَدًّا وَهُوَ كَظِيمٌ ٥٨

58 I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten,

En-Nahl, 58

Islam je počastio ženu do krajnje granice počasti: izjednačio je između nje i muškarca u stvarima vjerovanja, obredoslovlja, morala, slobode raspolaganja imetkom, čuvanja časti, čednosti, te propisao oboma da stalno Allaha spominju. Ovaj status žena je zadobila nakon što je živjela bijednim i nesretnim životom, prema njoj se odnosilo kao bačenoj robi, nije imala niti prava niti počast. Bila je izvor brige i tuge; onaj kome se rodi žensko bio je zbog toga uznemiravan, pripisavala bi mu se sramota i loš glas. Nakon takvog statusa islam ju je učinio na položaju do muškarca, na funkciji da podiže nove generacije.

Od osobina davnog paganstva je bilo da su prezirali žensku djecu, dotle da bi čovjeka kojem se rodi žensko dijete zadesila žalost i briga, osjećao bi strah da se to pročuje, i bojao se da bude osramoćen, čak bi se bojao da će ga pogoditi siromaštvo. Zatim je došao Kur'an da ukine ovu džahilijetsku osobinu, da pomogne ličnost žene i odbrani njezin insanijet.
Kur'anski ajeti opovrgavaju i grde tadašnje običaje arapa prema ženi, posebno naspram novorođene ženske djece:

وَإِذَا بُشِّرَ أَحَدُهُم بِٱلْأُنثَىٰ ظَلَّ وَجْهُهُۥ مُسْوَدًّا وَهُوَ كَظِيمٌ ٥٨

58 I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten,

En-Nahl, 58

Kažu mufesiri: „Lice mu zacrni zbog prezira prema ženskom novorođenčetu, obaspe ga tuga koju prikriva, i ispuni se brigom zbog njezina rođenja.“ 1

Rekao je Ibn Kesir rahimehullah : „tj. sjetan i obeshrabren od brige, šutljiv zbog žestine tuge, s prezirom da ga vidi iko od ljudi.“ 2

Rekli su takođe: „ispunjen bijesom…“3

Ajeti koji tretiraju ovu pojavu dolaze u kontekstu pogrde i negodovanja onoga ko ovako postupa, te s pozivom na zadovoljstvo Allahovom odredbom robu, i kako bi se ljudi ovoga klonili i s istim prestali.
Rekao je Uzvišeni:

وَإِذَا بُشِّرَ أَحَدُهُم بِمَا ضَرَبَ لِلرَّحْمَٰنِ مَثَلًا ظَلَّ وَجْهُهُۥ مُسْوَدًّا وَهُوَ كَظِيمٌ ١٧

17 a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila onā koju pripisuje Milostivom, lice mu se pomrači i postaje potišten.

Ez-Zuhruf, 17

Pogrda ove osobine je veća time što su Allahu pripisivali da ima žensku djecu a za sebe ih prezirali?!

Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem se suprotstavio ovoj paganskoj osobini uopće, a posebno time što je istakao vrijednost lijepog odnosa prema kćerima, kada je kazao: „Ko bude iskušan sa kćerima u nečemu, pa se bude prema njima lijepo ophodio, biće mu zastor od vatre.“ 4

Rekao je imam En-Nevevi rahimehullah u komentaru hadisa: „Primjećuje se iz Poslanikovog sallallahu 'alejhi ve sellem govora ‘ko bude bio iskušan’ da ljudi po običaju manje vole žensku djecu, kao što je rekao Uzvišeni (u prijevodu): ‘Kada se neko od njih obraduje da je dobio žensko…’ Upravo zbog toga je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem pojasnio vrijednost onoga ko im čini dobročinstvo, izdržava, bude strpljiv prema njima i njihovim pitanjima. Zbog svega toga ovo je nazvano iskušenjem, i što god iziskuje strpljenje u ovom smjeru odgoja ženske djece predstavlja sabur.”

Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : „Dovoljno je da se ukaže na ružnoću ovog njihovog prezira time što rob zapravo prezire ono čime je Allah zadovoljan.“ 5

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah : „Arapi su više od ostalih naroda prezirali žensku djecu, toliko da bi neki od njih svoju kćer živu zakopao bacavši zemlju na nju. Takođe im nisu ništa ostavljali u nasljedstvo.“ 6

Islam je dokrajčio ovo pagansko ponašanje raznim metodama, počevši od pogrde i osporavanja istoga, zatim izjednačavanjem između muškarca i žene u brojnim stvarima, poput izjednačavanja u nagradi za dobra djela, kao što je rekao Uzvišeni:

وَمَن يَعْمَلْ مِنَ ٱلصَّٰلِحَٰتِ مِن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَأُو۟لَٰٓئِكَ يَدْخُلُونَ ٱلْجَنَّةَ وَلَا يُظْلَمُونَ نَقِيرًا ١٢٤

124 a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.

En-Nisa', 124

فَٱسْتَجَابَ لَهُمْ رَبُّهُمْ أَنِّى لَآ أُضِيعُ عَمَلَ عَٰمِلٍ مِّنكُم مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ بَعْضُكُم مِّنۢ بَعْضٍ فَٱلَّذِينَ هَاجَرُوا۟ وَأُخْرِجُوا۟ مِن دِيَٰرِهِمْ وَأُوذُوا۟ فِى سَبِيلِى وَقَٰتَلُوا۟ وَقُتِلُوا۟ لَأُكَفِّرَنَّ عَنْهُمْ سَيِّـَٔاتِهِمْ وَلَأُدْخِلَنَّهُمْ جَنَّٰتٍ تَجْرِى مِن تَحْتِهَا ٱلْأَنْهَٰرُ ثَوَابًا مِّنْ عِندِ ٱللَّهِ وَٱللَّهُ عِندَهُۥ حُسْنُ ٱلثَّوَابِ ١٩٥

195 I Gospodar njihov im se odazva: "Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša."

Alu-Imran, 195

Islam je izjednačio oba spola i stvarima ibadeta općenito, propisima ahlaka, slobode upravljanja imetkom, te u drugim oblstima. Na prethodno ukazuje ovaj ajet:

إِنَّ ٱلْمُسْلِمِينَ وَٱلْمُسْلِمَٰتِ وَٱلْمُؤْمِنِينَ وَٱلْمُؤْمِنَٰتِ وَٱلْقَٰنِتِينَ وَٱلْقَٰنِتَٰتِ وَٱلصَّٰدِقِينَ وَٱلصَّٰدِقَٰتِ وَٱلصَّٰبِرِينَ وَٱلصَّٰبِرَٰتِ وَٱلْخَٰشِعِينَ وَٱلْخَٰشِعَٰتِ وَٱلْمُتَصَدِّقِينَ وَٱلْمُتَصَدِّقَٰتِ وَٱلصَّٰٓئِمِينَ وَٱلصَّٰٓئِمَٰتِ وَٱلْحَٰفِظِينَ فُرُوجَهُمْ وَٱلْحَٰفِظَٰتِ وَٱلذَّٰكِرِينَ ٱللَّهَ كَثِيرًا وَٱلذَّٰكِرَٰتِ أَعَدَّ ٱللَّهُ لَهُم مَّغْفِرَةً وَأَجْرًا عَظِيمًا ٣٥

35 Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.

El-Ahzab, 35

Kur'an potvrđuje da su i muško i žensko dijete poklon od Allaha, čak je ajet prvo spomenuo žensko dijete:

لِّلَّهِ مُلْكُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ يَخْلُقُ مَا يَشَآءُ يَهَبُ لِمَن يَشَآءُ إِنَٰثًا وَيَهَبُ لِمَن يَشَآءُ ٱلذُّكُورَ ٤٩

49 Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku,

Eš-Šura, 49

Rekao je imam El-Bejheki rahimehullah : „Allah nam je ukazao blagodat kada je izveo iz naših kičmi nama slične, i obavijestio da je žensko dijete poklon i dar poput muškog. Zatim je ukorio one koji smatraju kćeri zlim, pa se skrivaju od naroda kako im ne bi spomenuli svoju žensku djecu. Svako od muslimana kome se rodi muško ili žensko dijete ima samo obavezu da zahvaljuje Allahu što je izveo iz njegove kičme živo biće slično njemu, da se po njemu zove, njemu pripisuje, te da obožava Allaha povodeći se za njim, i da se tako poveća na Zemlji broj Allahu pokornih.“ 7

Danas takođe nalazimo ljude koji imaju pri sebi žilu džahilijeta – kada ga se obraduje ženskim djetetom počne da izgovara nešto čime se suprotstavlja Allahovoj odredbi i moći. Postoje i oni koji su prešli granicu u mrzovolji prema ženskom djetetu dotle da iste ubijaju, pa su se time poistovjetili sa prijašnjim paganskim običajima. Naime, u vjerovanju nekih Hindusa se naučava da je ubijanje ženske djece razlog da se nakon toga rode muška djeca?! 8

51.Osobine paganstva: Brijanje samo potiljka >>