Ovo je 30. dio od 61 u serijalu Osobine džahilijeta
Slijeđenje vođa i starješina u onome što je suprotno istini

Šejh Muhammed ibn Abdulvehhab rahimehullah je spomenuo kao odrednicu džahilijeta uzimanje svećenika i monaha za bogove21, a što podilazi pod ovu osobinu slijeđenja vođa i velikana u stvarima koje nisu istina. Dakle, slijeđenje velikana u neistini je općenitije jer obuhvata slijeđenje vjerskog klera kao i drugih velikana u narodu kada ih se slijedi u neistini.

Ovo je problem s kojim se sučeljava čovječanstvo bez obzira na različitost vremena i mjesta. Naime, ljudski rod se oduvijek  sastojao od onih koji se slijede – vođa, i sljedbenika čiji je broj u narodu daleko veći od prvih. S obzirom da  je ovaj problem postojao među ljudima prije objave Kur’ana, stoga nas Kur’an obavještava o zalutalim slijeđenim i sljedbenicima koji su bili nevjernici. Međutim, ista osobina je  prisutna i poslije objave Kur’ana sve do današnjih dana, i među nepismenim22i među sljedbenicima Knjige23– slijedili bi svoje prvake i starješine, svećenike i monahe u onome što je suprotno istini.

Pod izrazom vođe (ar.es-sejid, es-sadetu)se cilja na one koji posjeduju vlast i upravljaju narodom. Rekao je Ibn Kesir rahimehullah : „To su uglednici i namjesnici“ 24

U vezi izraza  El-Kubera – starješine, Ibn Kesir rahimehullah veli: „To je vjerski kler“ 25

Izraz sljedbenici (ar. El-Etba’u) označava slijediti nekoga/nešto u stopu.  26

Pod ovom osobinom se podrazumjeva slijeđenje gore spomenutih u onome što kontrira istini, svejedno bilo to ohalaljivanje zabranjenog ili oharamljivanje dozvoljenog, a na ovo ukazuje sljedeći ajet:

وَقَالُوا۟ رَبَّنَآ إِنَّآ أَطَعْنَا سَادَتَنَا وَكُبَرَآءَنَا فَأَضَلُّونَا ٱلسَّبِيلَا۠ ٦٧

67 I govoriće: "Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli;

El-Ahzab, 67

Rekao je imam Et-Taberi rahimehullah : „tj. slijedili smo naše vođe u zabludi i starješine u širku, pa su nas na stranputicu odveli, odvratili su od nas dokaze istine, pravi put, vjerovanje u Tebe, potvrdu Tvoje jednoće i iskrenu pokornost Tebi na dunjaluku.“ 27

Rekao je El-Kurtubi rahimehullah : „Ono na što izraz jasnije upućuje jeste da ovo važi općenito za sve vođe i starješine koji su na širku i zabludi, tj. bili smo im pokorni u grijehu prema Tebi i slijedili ih u onome čemu su nas pozivali, pa su nas ‘sa Puta skrenuli’, tj. puta svjedočenja jednoće Allahu.“ 28

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah : „Zaista je većina ljudskih religija ustvari skup običaja koji jedan narod preuzima od svojih očeva i predaka, te slijepo slijeđenje njih u tome da se nešto smatra istinitim ili lažnim, u ljubavi ili mržnji (prema nečemu), iskazivanju prijatejstva ili neprijateljstva (prema nekome), kao što kaže Uzvišeni:

وَإِذَا قِيلَ لَهُمُ ٱتَّبِعُوا۟ مَآ أَنزَلَ ٱللَّهُ قَالُوا۟ بَلْ نَتَّبِعُ مَا وَجَدْنَا عَلَيْهِ ءَابَآءَنَآ أَوَلَوْ كَانَ ٱلشَّيْطَٰنُ يَدْعُوهُمْ إِلَىٰ عَذَابِ ٱلسَّعِيرِ ٢١

21 A kad im se govori: "Slijedite ono što vam Allah objavljuje!" – odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših." Zar i onda kad ih šejtan poziva na patnju u ognju?!

Luqman, 21

 

يَوْمَ تُقَلَّبُ وُجُوهُهُمْ فِى ٱلنَّارِ يَقُولُونَ يَٰلَيْتَنَآ أَطَعْنَا ٱللَّهَ وَأَطَعْنَا ٱلرَّسُولَا۠ ٦٦ وَقَالُوا۟ رَبَّنَآ إِنَّآ أَطَعْنَا سَادَتَنَا وَكُبَرَآءَنَا فَأَضَلُّونَا ٱلسَّبِيلَا۠ ٦٧

66 Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: "Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!" 67 I govoriće: "Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli;

El-Ahzab, 66 - 67

Otuda  mnogi među pravnicima, vojskama kraljeva, sljedbenicima vladara, kao i običan svijet, slijede ove spomenute i time čine širk u pokornosti. Rekao je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem ‘Adijju ibn Hatimu radijellahu 'anhukada je proučio sljedeći ajet:

ٱتَّخَذُوٓا۟ أَحْبَارَهُمْ وَرُهْبَٰنَهُمْ أَرْبَابًا مِّن دُونِ ٱللَّهِ وَٱلْمَسِيحَ ٱبْنَ مَرْيَمَ وَمَآ أُمِرُوٓا۟ إِلَّا لِيَعْبُدُوٓا۟ إِلَٰهًا وَٰحِدًا لَّآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ سُبْحَٰنَهُۥ عَمَّا يُشْرِكُونَ ٣١

31 Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.

Et-Tewbe, 31

Reče ‘Adijj radijellahu 'anhu : ‘O Allahov poslaniče, nisu ih obožavali (tj.činili ibadet)’ On odgovori: ‘Nisu im činili ibadet, nego su im ohalali haram pa su im u tome bili pokorni, i oharamili halal, pa su im u tome bili pokorni.’ 29Tako nalazimo nekoga od zalutalih da smatra obaveznim ono što mu odredi obaveznim onaj koga slijedi, i smatra zabranjenim ono što mu taj odredi zabranjenim, dozvoljenim ono što takav označi dozvoljenim, vjerom ono  što on propiše…“ 30

 

<< 13. Osobine džahilijeta: Razgolićavanje žena 14.Osobine džahilijeta: Slijeđenje vođa u onome što je suprotno istini (IIdio) >>