AkidaAhlak, edeb, rekaik

Prijetnja istjerivanjem iz ognjišta (drugi dio)

Ovo je . dio od 82 u serijalu Osobine džahilijeta
Prijetnja vjerovjesnicima istjerivanjem iz ognjišta

Pod istjerivanjem (ar.el-ihradž) se misli prognanstvo (ar.el-idžlaa) iz njihove domovine.

Poput Šu'ajbovog 'alejhisselam naroda isto su uradili pripadnici Lutovog 'alejhisselam naroda.

Kaže Ibn Džerir Et-Taberi rahimehullah : „Lutov narod  bijaše stava prema Lutu 'alejhisselam  sa ništa manje zla od ponašanja Šu'ajbovog 'alejhisselam   naroda prema njemu. Kao što se Šu'ajbov narod složio da ga istjera, tako se i Lutov narod složio da Luta 'alejhisselam istjera. Odgovor Lutova naroda nije došao osim s razlogom što su Lut 'alejhisselam  i oni koji ga slijediše bili čisti od onoga što je njihov narod činio od prilaženja muškarcima straga, te prilaženja ženama na isti način. Dokaz ovome su riječi Uzvišenog:

فَمَا كَانَ جَوَابَ قَوْمِهِۦٓ إِلَّآ أَن قَالُوٓا۟ أَخْرِجُوٓا۟ ءَالَ لُوطٍ مِّن قَرْيَتِكُمْ إِنَّهُمْ أُنَاسٌ يَتَطَهَّرُونَ ٥٦

56 A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!"

En-Neml, 56

. „ 1

Rekao je Ibn Kesir rahimehullah  : „Ponašanje Lutova naroda prema njemu je sadržano u tome da su ga smatrali maloumnim, uzdizali se i oholili nad prihvatanjem istine. Oni su uložili trud da istjeraju Luta onda kada im je zabranio djela prilaska muškarcima koja su s strašću činili i uporno željeli. I nisu se zadovoljili s  time, već su optužili Luta 'alejhisselam  i njegove sljedbenike, iako nisu imali nikakve sramote pri sebi, da su oni „ljudi čistunci“ od prilaska s straga muškarcima i ženama. Ono što je vrhunac pohvale oni su odredili predmetom za kuđenje i progonstvo, i nije ih navelo na taj govor osim njihov inat i tvrdoglavost. Onda je Allah 'azze we dželle sačuvao Luta 'alejhisselam i njegovu porodicu, izuzev njegove žene,  i izveo ih na najljepši način iz njihova naroda.“  2

Rekao je jedan od mufesira: „ Ovo je ponašanje onih koji osjećaju propast svog vlastitog stanja kada im se zabranjuju sopstvene strasti da ih se okane i ostave ružna djela. Bivaju uporni da stalno čine te grijehe, prsa im se stijesne da podnesu nečiji savjet, a sluh ogluhavi da to prihvati. To je okolnost i stanje onih  koji su uronili u strasti, mrko gledaju na one koji ne učestvuju s njima u tim grijesima. „ 3

Rekao je doktor Adil Ebu-l-‘Ala o ovome:

„Zaista nejasnoće i nedoumice, te modeli oholosti kod nevjernika od Kurejša u njihovom suprotstavljanju pozivu Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem  nisu se razlikovali od onoga što su radili prijašnji narodi prema svojim časnim poslanicima  'alejhimusselam . Ovo potvrđuju riječi Uzvišenog:

كَذَٰلِكَ مَآ أَتَى ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِهِم مِّن رَّسُولٍ إِلَّا قَالُوا۟ سَاحِرٌ أَوْ مَجْنُونٌ ٥٢ أَتَوَاصَوْا۟ بِهِۦ بَلْ هُمْ قَوْمٌ طَاغُونَ ٥٣

52 I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je!" 53 Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,

Ez-Zarijat, 52 - 53

Rekao je Ibn Džerir Et-Taberi rahimehullah  : „Tj. zar su ovim od Kurejša što ugone u laž Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem  kada im je došao s istinom to oporučili njihovi preci i očevi koji su okončali svoj život još prije, pa to oni od njih prihvatili?!  Naprotiv, nego su oni narod koji je u zlu svaku mjeru premašio.„  4

Ovo dolazi do izražaja kod nevjernika od Kurejša kroz spletke prema Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem. Kurejšije  su napravile sastanak da odluče hoće li Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem  zatvoriti, ubiti ili prognati, pa je Allah odagnao od njega njihove spletke.

Prenosi se da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem , dok je izlazio iz Mekke, okrenuo se ka njoj i rekao: „O Allahu! Ti si najdraža zemlja Allahu, i najdraža zemlja meni, i da me mušrici – tvoji stanovnici ne izgone, ne bih izašao.“  5

Allah Uzvišeni je objavom sljedećeg ajeta utješio Svoga Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da podnese progonstvo iz Mekke :  

وَكَأَيِّن مِّن قَرْيَةٍ هِىَ أَشَدُّ قُوَّةً مِّن قَرْيَتِكَ ٱلَّتِىٓ أَخْرَجَتْكَ أَهْلَكْنَٰهُمْ فَلَا نَاصِرَ لَهُمْ ١٣

13 A koliko smo gradova razorili, mnogo moćnijih od tvoga grada koji te protjerao, i nije bilo nikoga da im pomogne.

Muhammed, 13

Status ove paganske osobine u šerijatu.

Zakonodavac je Svojom objavom osudio ovu osobinu paganstva time što se ajetima kudi ovakvo ponašanje sljedbenika džahilijeta/paganstva, i to na sljedeće načine:

  1. Allah je dao podršku Svojim poslanicima 'alejhimusselam, pomogao ih i učinio njihovo progonstvo uzrokom njihove pobjede i Allahove pomoći, a upravo su se toga bojali oni koje su poslanike izgonili ako bi ostali među njima;
  2. Žestoka prijetnja koju je Allah uputio sljedbenicima džahilijeta na dunjaluku i ahiretu radi ove njihove osobine. Od toga je:

    وَقَالَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ لِرُسُلِهِمْ لَنُخْرِجَنَّكُم مِّنْ أَرْضِنَآ أَوْ لَتَعُودُنَّ فِى مِلَّتِنَا فَأَوْحَىٰٓ إِلَيْهِمْ رَبُّهُمْ لَنُهْلِكَنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ ١٣ وَلَنُسْكِنَنَّكُمُ ٱلْأَرْضَ مِنۢ بَعْدِهِمْ ذَٰلِكَ لِمَنْ خَافَ مَقَامِى وَخَافَ وَعِيدِ ١٤

    13 Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ćete vjerē našē biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo nevjernike, sigurno, uništiti 14 i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati."

    Ibrahim, 13 - 14

وَلَقَدْ سَبَقَتْ كَلِمَتُنَا لِعِبَادِنَا ٱلْمُرْسَلِينَ ١٧١ إِنَّهُمْ لَهُمُ ٱلْمَنصُورُونَ ١٧٢ وَإِنَّ جُندَنَا لَهُمُ ٱلْغَٰلِبُونَ ١٧٣

171 A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: 172 "Oni će biti, doista, potpomognuti 173 i vojska Naša će zacijelo pobijediti!"

Es-Saffat, 171 - 173

كَتَبَ ٱللَّهُ لَأَغْلِبَنَّ أَنَا۠ وَرُسُلِىٓ إِنَّ ٱللَّهَ قَوِىٌّ عَزِيزٌ ٢١

21 Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!" – Allah je, zaista, moćan i silan.

El-Mudžadele, 21

قَالَ مُوسَىٰ لِقَوْمِهِ ٱسْتَعِينُوا۟ بِٱللَّهِ وَٱصْبِرُوٓا۟ إِنَّ ٱلْأَرْضَ لِلَّهِ يُورِثُهَا مَن يَشَآءُ مِنْ عِبَادِهِۦ وَٱلْعَٰقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ ١٢٨

128 Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali."

El-A'raf, 128

وَأَوْرَثْنَا ٱلْقَوْمَ ٱلَّذِينَ كَانُوا۟ يُسْتَضْعَفُونَ مَشَٰرِقَ ٱلْأَرْضِ وَمَغَٰرِبَهَا ٱلَّتِى بَٰرَكْنَا فِيهَا وَتَمَّتْ كَلِمَتُ رَبِّكَ ٱلْحُسْنَىٰ عَلَىٰ بَنِىٓ إِسْرَٰٓءِيلَ بِمَا صَبَرُوا۟ وَدَمَّرْنَا مَا كَانَ يَصْنَعُ فِرْعَوْنُ وَقَوْمُهُۥ وَمَا كَانُوا۟ يَعْرِشُونَ ١٣٧

137 a potlačenom narodu dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno – zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su faraon i narod njegov sagradili i ono što su podigli.

El-A'raf, 137

Allah Uzvišeni je rekao o Svojoj pomoći Vjerovjesniku  sallallahu 'alejhi ve sellem

بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ إِنَّا فَتَحْنَا لَكَ فَتْحًا مُّبِينًا ١ لِّيَغْفِرَ لَكَ ٱللَّهُ مَا تَقَدَّمَ مِن ذَنۢبِكَ وَمَا تَأَخَّرَ وَيُتِمَّ نِعْمَتَهُۥ عَلَيْكَ وَيَهْدِيَكَ صِرَٰطًا مُّسْتَقِيمًا ٢ وَيَنصُرَكَ ٱللَّهُ نَصْرًا عَزِيزًا ٣

1 Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu 2 da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio 3 i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao.

El-Fath, 1 - 3

 

  1. Allah Uzvišeni je na nekoliko mjesta u Svojoj knjizi posve jasno kazao o obaveznosti vjerovanja u poslanike, i odredio da to predstavlja jedan od temelja vjerovanja.

Šta više, vjerovanje u poslanike spominje skupa sa vjerovanjem u Njega Uzvišenog, a poznato je da vjerovanje u poslanike podrazumijeva pritvrđivanje  njima iskrenosti i istinitosti, njihovo slijeđenje, ljubav i pomaganje  njih, te izražavanje poštovanja prema njima.

Rekao je Allah Uzvišeni :  

مَّن يُطِعِ ٱلرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ ٱللَّهَ وَمَن تَوَلَّىٰ فَمَآ أَرْسَلْنَٰكَ عَلَيْهِمْ حَفِيظًا ٨٠

80 Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.

En-Nisa', 80

Kaže Ibn Tejmije rahimehullah  : „Doista je od prava vjerovjesnika 'alejhimusselam njihovo pomaganje, poštivanje, ljubav koja je iznad voljenja samoga sebe, svoje porodice i imetka, davanje prednosti pokornosti njima i slijeđenju njihovog sunneta/prakse.“ 6

Završna riječ

Allah 'azze we dželle   je zapečatio vjerovjesništvo s našim Poslanikom sallallahu 'alejhi ve sellem  , otuda nema više vjerovjesnika koji će biti izloženi uvredama, prijetnjama i istjerivanjem od njihova naroda. Međutim, ova osobina paganstva ostaje da traje, tj. postoji kod nekih sljedbenika džahilijeta prema nasljednicima vjerovjesnika 'alejhimusselam  od uleme, reformatora i daija.

Upravo je to ono što vidimo da se čini brojnim muslimanima danas, sljedbenicima ehlu-s-sunneta we-l-džemata a posebno njihovoj ulemi, daijama i reformatorima.

 

51.Osobine paganstva: Brijanje samo potiljka >>