6.Osobine džahilijeta: Ostavljanje rada po istini

Članci u serijalu:

Ostavljanje rada po istini i njezino negiranje uz znanje o tome

Kaže Uzvišeni:  

وَجَحَدُوا۟ بِهَا وَٱسْتَيْقَنَتْهَآ أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا ۚ فَٱنظُرْ كَيْفَ كَانَ عَٰقِبَةُ ٱلْمُفْسِدِينَ ١٤

14 I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

An-Naml, 14

Ovo se smatra najgorom vrstom oholosti koja čovjeka spriječava da se okoristi od svog znanja, i da prihvati istinu i njoj se povinuje.

El-Džuhud u arapskom jeziku je negiranje istine, odnosno njezino poricanje uz znanje da je to istina, kao što to kaže El-Dževheri. 1

El-džuhud je kad se nešto poriče jezikom, ne i srcem.

Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah  u značenju džuhuda takođe: „Ovo poricanje istine ne biva osim nakon što se prizna i jezikom i srcem. Od toga je govor Uzvišenog:  

وَجَحَدُوا۟ بِهَا وَٱسْتَيْقَنَتْهَآ أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا ۚ فَٱنظُرْ كَيْفَ كَانَ عَٰقِبَةُ ٱلْمُفْسِدِينَ ١٤

14 I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

An-Naml, 14

Al-Anam,

بَلْ هُوَ ءَايَٰتٌۢ بَيِّنَٰتٌ فِى صُدُورِ ٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْعِلْمَ ۚ وَمَا يَجْحَدُ بِـَٔايَٰتِنَآ إِلَّا ٱلظَّٰلِمُونَ ٤٩

49 A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju –

Al-'Ankabut, 49

وَكَذَٰلِكَ أَنزَلْنَآ إِلَيْكَ ٱلْكِتَٰبَ ۚ فَٱلَّذِينَ ءَاتَيْنَٰهُمُ ٱلْكِتَٰبَ يُؤْمِنُونَ بِهِۦ ۖ وَمِنْ هَٰٓؤُلَآءِ مَن يُؤْمِنُ بِهِۦ ۚ وَمَا يَجْحَدُ بِـَٔايَٰتِنَآ إِلَّا ٱلْكَٰفِرُونَ ٤٧

47 Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.

Al-'Ankabut, 47

Zbog ovoga nije lijepo da šerijatski pravnici upotrebljavaju izraz džuhud u značenju poricanja uopće u stvarima sudskih parnica i ostalog.”  2

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah govoreći o propisu ostavljača namaza kaže: „Ako porekne (ar- džehade) obaveznost namaza, onda je nevjernik po jednoglasnom stavu (učenjaka)…“ 3

Rekao je Sufjan ibn ‘Ujejneh rahimehullah :  „Ko ostavi neku od osobina imana/vjerovanja, on je zbog toga kod nas nevjernikom, a ko to ostavi iz lijenosti i olahkog shvatanja istog, takvog ćemo prevaspitati, a kod nas se zobg toga smatra krnjavim (vjernikom). To je sunnet, pa ga prenesi od mene svakome ko te pita od ljudi.“ 4

Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : „Ko ostavi rad i djelo po istini i porekne to uz znanje o tome, takav je zanevjerovao nevjerstvom poricanja putem jezika/govora, zato što niječe (ar.džehade) istinu, i zanevjerovao je nevjerstvom odbijanja i oholosti, jer poznaje istinu ali joj se nije povinovao odbijajući i oholeći se.“ 5

Rekao je takođe: „Onaj ko spozna istinu i dođe do mogućnosti njezine spoznaje, pa je ostavi i okrene se od nje, takav je zanemario istinu i ostavio ono što mu je obavezno, te nema opravdanja kod Allaha. Allah će presuditi među Svojim robovima na Sudnjem danu po Svojoj mudrosti i pravdi, i neće kazniti nikoga osim nakon što se uspostavi dokaz protiv njega putem slanja poslanika. Kaže Uzvišeni (u prijevodu): “Mi nijedan narod nismo kaznili dok im poslanika nismo poslali”

مَّنِ ٱهْتَدَىٰ فَإِنَّمَا يَهْتَدِى لِنَفْسِهِۦ ۖ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا ۚ وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ۗ وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّىٰ نَبْعَثَ رَسُولًا ١٥

15 Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

Al-Isra, 15

.“ 6

Allah je u Svojoj vjeri odredio da se postupa nasuprot sljedbenika džahilijeta/paganstva u ovoj osobini, tako što je opisao pokuđenim svojstvima one kod koga se nađe ovakva osobina, tj. ostavljanje rada po istini i njezino poricanje uz znanje da je to istina. Takođe je upozorio na upadanje u ovu osobinu, i okarakterisao je one koji to nose da su nepravedni, da se uzvisuju  nad drugim i čine nered, kao što je u ajetu:

وَجَحَدُوا۟ بِهَا وَٱسْتَيْقَنَتْهَآ أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا ۚ فَٱنظُرْ كَيْفَ كَانَ عَٰقِبَةُ ٱلْمُفْسِدِينَ ١٤

14 I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

An-Naml, 14

Navigacija serijalom<< Osobine džahilijeta: Požurivanje kazne (drugi dio)Osobine džahilijeta: Ostavljanje rada po istini (drugi dio) >>

  1. Vidi Lisanu-l-‘arab: 106/3, El-Kamusu-l-muhit: 291/1.

  2.  Beda'iu-l-fevaid: 135/4

  3. El-fetava: 97/20

  4. Eš-Šeri'atu lil-Adžuri: str.109.

  5. Medaridžu-s-salikine: 378/1

  6. Tariku-l-hidžretejn: str.348.