Plemeniti Kur'an je zabilježio da su prijašnji narodi ezijetili svoje poslanike 'alejhimusselam optužbama da su ludi; ovo je bila usaglešena praksa potonjih naroda, konsenzus svih taguta, iako su vremenom i mjestom bili međusobno udaljeni. Kaže Uzvišeni:
كَذَٰلِكَ مَآ أَتَى ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِهِم مِّن رَّسُولٍ إِلَّا قَالُوا۟ سَاحِرٌ أَوْ مَجْنُونٌ ٥٢
52 I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je!"
Ez-Zarijat, 52
Unošenje sumnji u razumnu moć poslanika 'alejhimusselam imalo je za cilj da iskvari sliku o njima, udalji ljude od njih i potakne sumnju u ono s čime su došli.
Uzvišeni jasnim ajetom kazuje da su Nuha 'alejhisselam optuživali za ludost:
كَذَّبَتْ قَبْلَهُمْ قَوْمُ نُوحٍ فَكَذَّبُوا۟ عَبْدَنَا وَقَالُوا۟ مَجْنُونٌ وَٱزْدُجِرَ ٩
9 Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: "Luđak!" – i Nuh je onemogućen bio.
El-Kamer, 9
إِنْ هُوَ إِلَّا رَجُلٌۢ بِهِۦ جِنَّةٌ فَتَرَبَّصُوا۟ بِهِۦ حَتَّىٰ حِينٍ ٢٥
25 on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!"
El-Mu'minun, 25
Faraon je istu optužbu iznio na Musaa 'alejhisselam :
قَالَ إِنَّ رَسُولَكُمُ ٱلَّذِىٓ أُرْسِلَ إِلَيْكُمْ لَمَجْنُونٌ ٢٧
27 "Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon.
Eš-Šu'ara', 27
فَتَوَلَّىٰ بِرُكْنِهِۦ وَقَالَ سَٰحِرٌ أَوْ مَجْنُونٌ ٣٩
39 a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: "Čarobnjak je ili lud!"
Ez-Zarijat, 39
Iste riječi su mušrici Kurejša upućivali Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem :
وَقَالُوا۟ يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِى نُزِّلَ عَلَيْهِ ٱلذِّكْرُ إِنَّكَ لَمَجْنُونٌ ٦
6 Oni govore: "Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud!
El-Hidžr, 6
ثُمَّ تَوَلَّوْا۟ عَنْهُ وَقَالُوا۟ مُعَلَّمٌ مَّجْنُونٌ ١٤
14 od koga oni glave okreću i govore: "Poučeni – umno poremećeni!"
Ed-Duhan, 14
أَمْ يَقُولُونَ بِهِۦ جِنَّةٌۢ بَلْ جَآءَهُم بِٱلْحَقِّ وَأَكْثَرُهُمْ لِلْحَقِّ كَٰرِهُونَ ٧٠
70 Kako govore: "Džini su u njemu!" Međutim, on im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.
El-Mu'minun, 70
Rekao je Ibn Kesir rahimehullah o značenju zadnjeg citiranog ajeta: „tj. on ne zna uopšte šta govori (zbog ludosti).“ 1
Kaže Ibn Tejmijje rahimehullah : „Onaj ko zaista zaslužuje da mu se prigovori u pogledu njegovog razuma i vjere je zapravo onaj koji ispravnu stvar vidi pogrešnom, skrene sa jasnog menhedža, bude oprečan u svom govoru a drugog smatra da je kontradiktoran…“
Zatim se nadovezao na optužbu o ludosti koju su narodi iznosili na svoje vjerovjesnike 'alejhimusselam : „To je izmišljotina ljudi koji su poslanike 'alejhimusselam u laž ugonili, a nakon što bi poslanici 'alejhimusselam izašli van prihvaćenih (paganskih) običaja svog naroda, onda bi im (njihovi narodi) pripisivali i nerazumnost.“ 2