Uzvišeni Gospodar u Kur'anu poziva Svoje robove da Ga spoznaju na dva načina.
Prvi način je razmišljanje o učinjenim djelima Njegovim;
Drugi način je promišljanje i analiziranje Njegovih ajeta.

Dakle, postoje dokazi Gospodara koji se opažaju, te Njegovi ajeti koji se slušaju i razumijevaju.
Prva vrsta spoznaje je poput Njegovog govora:

إِنَّ فِى خَلْقِ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَٱخْتِلَٰفِ ٱلَّيْلِ وَٱلنَّهَارِ وَٱلْفُلْكِ ٱلَّتِى تَجْرِى فِى ٱلْبَحْرِ بِمَا يَنفَعُ ٱلنَّاسَ وَمَآ أَنزَلَ ٱللَّهُ مِنَ ٱلسَّمَآءِ مِن مَّآءٍ فَأَحْيَا بِهِ ٱلْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا وَبَثَّ فِيهَا مِن كُلِّ دَآبَّةٍ وَتَصْرِيفِ ٱلرِّيَٰحِ وَٱلسَّحَابِ ٱلْمُسَخَّرِ بَيْنَ ٱلسَّمَآءِ وَٱلْأَرْضِ لَءَايَٰتٍ لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ ١٦٤

164 Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.

El-Bekare, 164

إِنَّ فِى خَلْقِ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَٱخْتِلَٰفِ ٱلَّيْلِ وَٱلنَّهَارِ لَءَايَٰتٍ لِّأُو۟لِى ٱلْأَلْبَٰبِ ١٩٠

190 U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene,

Alu-Imran, 190

Ovih primjera je mnogo u Kur'anu.
Druga vrsta spoznaje je poput Njegovog govora:

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ ٱلْقُرْءَانَ وَلَوْ كَانَ مِنْ عِندِ غَيْرِ ٱللَّهِ لَوَجَدُوا۟ فِيهِ ٱخْتِلَٰفًا كَثِيرًا ٨٢

82 A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.

En-Nisa', 82

أَفَلَمْ يَدَّبَّرُوا۟ ٱلْقَوْلَ أَمْ جَآءَهُم مَّا لَمْ يَأْتِ ءَابَآءَهُمُ ٱلْأَوَّلِينَ ٦٨

68 Zašto oni o Kur'anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?

El-Mu'minun, 68

كِتَٰبٌ أَنزَلْنَٰهُ إِلَيْكَ مُبَٰرَكٌ لِّيَدَّبَّرُوٓا۟ ءَايَٰتِهِۦ وَلِيَتَذَكَّرَ أُو۟لُوا۟ ٱلْأَلْبَٰبِ ٢٩

29 Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

Sad, 29

I ovih je primjera mnogo takođe.
Što se tiče učinjenih postojećih stvari – pa one ukazuju na djela, a djela ukazuju na osobine Činioca. Dakle, učinjena stvar upućuje na Činioca koji je to uradio, a to nužno iziskuje Njegovo postojanje, snagu, volju, znanje, jer je postojanje djela koja su odraz volje nemoguća od strane nepostojećeg, ili pak postojećeg činioca koji nema snagu, život, znanje niti volju.
Zatim, sve ono što se nalazi u postojećim stvarima različitih specifičnosti upućuje na htijenje Činioca, i da njegovo djelo nije stvar neponovljive prirode, na način da postoji samo jedno takvo nešto i da se ne ponavlja. Sve što se od koristi, mudrosti i pohvalne svrhe nalazi u postojećim stvarima ukazuje na Njegovu mudrost. Sve što je od interesne svrhe, dobročinstva i dobra upućuje na Njegovu milost. Sve što je od siline, osvete i kazne u postojećem svijetu ukazuje na Njegovu srdžbu; sve što je od plemenitosti, zbližavanja i brižnosti upućuje na Njegovu ljubav; sve od ponižavanja , udaljavanja i ostavljanja bez pomoći ukazuje na Njegovu mržnju i odvratnost; sve u čemu je otpočinjanje nečega od nivoa krajnje manjkavosti i slabosti, a zatim vođenju istog do nj. potpunosti i završetka upućuje na događaj povratka Allahu; sve što je u postojanju raznih stanja bilja, životinja i kretanja vode je dokaz o mogućnosti povratka Allahu; sve u čemu je manifest tragova milosti i blagodati prema Njegovim stvorenjima je dokaz o ispravnosti vjerovjesničkih poslanica; sve stvari u kojima je perfekcija – a koje da ih nema isto bi bilo manjkavo – su dokaz da Onaj koji daje te perfekcije je najpreči toga, jer Njegova djela zapravo najviše upućuju na Njegova svojstva.
Istinu je što su kazali o Njemu poslanici Njegovi – stvoreni svijet koji opažamo istinitim potvrđuje ajete koje čujemo, koji opet skreću pažnju da se stvari argumentiraju dokazima iz pojavnog svijeta.
Rekao je Uzvišeni:

سَنُرِيهِمْ ءَايَٰتِنَا فِى ٱلْءَافَاقِ وَفِىٓ أَنفُسِهِمْ حَتَّىٰ يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ ٱلْحَقُّ أَوَلَمْ يَكْفِ بِرَبِّكَ أَنَّهُۥ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ شَهِيدٌ ٥٣

53 Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?

Fussilet, 53

tj. da je Kur'an istina. Dakle, On obavještava da je neminovno da pokaže ljudima od Sebe dokaze koji se uočavaju i posmatraju, a čime im pojašnjava da su Njegovi ajeti koji se slušaju istina! Zatim je obavijestio o dostatnosti Njegovog svjedočenja u tome da je ispravna Nj. obavijest čime je uspostavio dokaze i argumente o istinitosti Svoga poslanika. Znači, njegovi ajeti svjedoče Njegovoj iskrenosti, a On svjedoči o iskrenosti Svoga poslanika putem Svojih ajeta –On je svjedok i ono u čiju se korist svjedoči; On je dokaz i ono na što dokaz upućuje. On je ustvari sam po sebi dokaz samom sebi, kao što su rekli neki mudraci: ‘Kako da tražim dokaz o Onome ko mi je dokaz o svemu postojećem?!’ Koji god da dokaz tražim protiv Njega – pa Njegovo je postojanje jače od samog tog ‘dokaza’! zato su poslanici govorili svome narodu (u prijevodu): „…Zar u Allaha da ima sumnja?!…“ (14:10). On je nešto poznatije od svega poznatog, i jasnije od svakog dokaza. Naime, sve stvari se u suštini po Njemu poznaju, iako se On sam spoznaje po stvarima kroz razmišljanje i dokazivanje Njegovim djelima i zakonitostima koja upućuju samo na Njega.1

Druženje braće muslimana >>