Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:

Ko izgubi ljubaznost i radost među ljudima a nalazi u samoći – taj je iskren i slab; onaj ko to nalazi među ljudima a izgubi u samoći je bolestan; onaj ko to izgubi i među ljudima i u samoći je mrtav i odbačen; onaj ko ovo nalazi i među ljudima i u samoći je voljen, iskren i snažan u sopstvenom stanju. Ko ovu osobinu otvara u samoći neće je moći povećati osim u samoći; ako je pak otvara među ljudima, njihovim savjetovanjem i naputama, s te strane će isto moći povećati.
Ko bude otvarao ovo svojstvo na način da zastane i složi se sa Allahovim htijenjem gdje god ga Allah postavio i ma gdje god ga iskoristio – onda će ovu osobinu pri sebi povećavati i u samoći i među ljudima. Najčasnije je stanje da ne odabireš sebi neko stanje osim ono koje ti On odabere i gdje te postavi. Stoga budi saglasan sa Njegovim htijenjem od tebe, a ne budi da hoćeš svoju želju od Njega!

Svjetiljke čistih srca u srži svoje nepatvorene prirode sijaju svjetlost i prije vjerozakona: يكاد زيتها يضيئ و لو لم تمسسه نار – ‘…gotov da sija njezino (maslinovo) ulje makar ga ne dotakla vatra…’ (En-Nur : 35)

Kiss 1je izražavao jednoću Allahovu a da nije vidio Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , a uznevjerovao je Ibn Ubejj iako je klanjao sa Poslanikom sallallahu 'alejhi ve sellem u mesdžidu!
(kaže se za ovakve primjere) Uz pljus utoljenja žeđi iako nema vode – a koliko je samo žednih u žamoru vode!

Bijaše brže znanje o vjerovjesništvu Musaa 'alejhisselam i vjerovanju Asje rahimehullah , faraonove žene. Uplovio je tabut sa Musaom 'alejhisselam u njezinu kuću. Došlo je dijete odvojeno od matere do žene koja neimaše djeteta! Tako ti Allaha koliko je samo u ovom kazivanju pouka?! Koliko samo zakla djece faraon tražeći Musaa 'alejhisselam , dok je jezik sudbine govorio: ‘nećemo ga odgojiti nigdje drugo nego u tvojoj kući!’

Zu-l-bidžadejn radijellahu 'anhu bijaše u svom djetinjstvu siroče pa je brigu o njemu preuzeo njegov amidža. 2 Njegova se duša trznu žudeći da slijedi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem i ozbiljno krenu da ustane, ali ga spriječi ostatak bolesti pa on ostade čekajući amidžu (da primi Islam). Poslije, kada mu se zdravlje upotpunilo nestade mu prethodno strpljenje i dozva ga budna savjest: ‘dokle ćeš uhapšen ostati žaleći se na tjeskobne posljedice, a možda si već našao put’. Onda reče: ‘O amidža, moje se čekanje tvog Islama oduljilo a još ne vidim pri tebi interesovanja!’ Odgovori mu: ‘Allaha mi, ako prihvatiš Islam strgnuću sa tebe sve što sam ti dao!’ Odmah uzviknu jezik čežnje: ‘Samo jedan pogled Muhammeda mi je draži od dunjaluka i svega što je na njemu!'… Kada se otarasio svih smetnji da se uputi ka Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem , njegov mu amidža skide odjeću koju mu darovaše, pa mu njegova mati doda prugasti (pustinjski) ogrtač i on ga presječe na dva dijela zbog vezivanja na putovanju : jedan dio odjenu ispod struka a drugim dijelom se ogrnu. Poslije, kada je pozvao glasnik džihada on pronađe radost baš da bude u konvoju svojih voljenih, jer onaj koji voli nekoga ne vidi dužinu puta zato što ga sam cilj zanima.
Allah dostavi groznicu onome ko Njega želi, i dopješe sjena bolesti do onoga ko ju je želio.
Kada je ispustio dušu sišao je lično Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem u njegov kabur da mu zaravna usjeklinu/lahd i poče da govori: ‘O Allahu, ja sam zanoćio zadovoljan s njime, pa budi i Ti s njime zadovoljan’. Tada uzviknu Ibn Mes'ud radijellahu 'anhu : ‘Kamo sreće da sam ja stanovnik ovog kabura.’ 3

El-Fevaid: 54-55 ; Dar Ibn Redžeb.

<< A ti se uznosiš i hvališeš u igri i zabavi