إِنَّ فِى ذَٰلِكَ لَذِكْرَىٰ لِمَن كَانَ لَهُۥ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى ٱلسَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ ٣٧

37 U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.

Qaf, 37

Ako bi neko pitao: Ako ovaj uticaj biva kada se upotpuni cijela grupa uslova, pa šta je onda svrha postojanja čestice ‘أو – ili’ u riječima Uzvišenog: ‘أو ألقى السمع  (ili usredi slušanje)? Uloga ovoga أو (ili) jeste da je on واو الجمع – veznik spajanja ‘i’, a ne ‘ili’ koje se koristi za jednu od dvije stvari.

Odgovoriće se: Ovo je dobro pitanje, a odgovor je da se kaže: Ovaj govor (u ajetu) je putem rječce ‘أو- ili’ izašao u formu gdje se obraća direktno osobi koja se poziva, jer među ljudima ima onih koji su živog i savjesnog srca, potpune urođene neiskvarenosti, pa kada takav razmisli svojim srcem, zapravo prepusti se mislima u vlastitom razmišljanju, njegovo srce i razum mu ukažu na ispravnost Kur'ana, i da je on istina, te mu srce posvjedoči ono o čemu Kur'an kazuje. Tako prisutnost Kur'ana nad njegovim srcem bude svjetlost nad svjetlošću urođene neiskvarenosti. To je opis onih o kojima je rečeno:

وَيَرَى ٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْعِلْمَ ٱلَّذِىٓ أُنزِلَ إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ هُوَ ٱلْحَقَّ وَيَهْدِىٓ إِلَىٰ صِرَٰطِ ٱلْعَزِيزِ ٱلْحَمِيدِ ٦

6 Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenoga,

Sebe', 6

ٱللَّهُ نُورُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ مَثَلُ نُورِهِۦ كَمِشْكَوٰةٍ فِيهَا مِصْبَاحٌ ٱلْمِصْبَاحُ فِى زُجَاجَةٍ ٱلزُّجَاجَةُ كَأَنَّهَا كَوْكَبٌ دُرِّىٌّ يُوقَدُ مِن شَجَرَةٍ مُّبَٰرَكَةٍ زَيْتُونَةٍ لَّا شَرْقِيَّةٍ وَلَا غَرْبِيَّةٍ يَكَادُ زَيْتُهَا يُضِىٓءُ وَلَوْ لَمْ تَمْسَسْهُ نَارٌ نُّورٌ عَلَىٰ نُورٍ يَهْدِى ٱللَّهُ لِنُورِهِۦ مَن يَشَآءُ وَيَضْرِبُ ٱللَّهُ ٱلْأَمْثَٰلَ لِلنَّاسِ وَٱللَّهُ بِكُلِّ شَىْءٍ عَلِيمٌ ٣٥

35 Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.

En-Nur, 35

Znači, to je svjetlost urođene nepatvorenosti na svjetlosti objave, i upravo je to stanje vlasnika živog i savjesnog srca.

Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah : Već smo spomenuli u knjizi „اجتماع الجيوش الإسلامية على غزو المعطلة و الجهمية“ ono što obuhvata ovaj ajet od tajni i pouka. Nositelj ovakvog srca spaja između svog srca i Kur'anskih značenja, pa ih nalazi kao da su već zapisana u njegovom srcu, te ih uči s vanjštine srca.

Među ljudima ima onih koji nisu pune spremnosti, savjesnog scra, potpunog života, te je otuda u potrebi za dokazom koji će mu razdvojiti istinu od laži, jer živost njegova srca, svjetlosti, mudrosti i neiskvarenosti nije dosegao vrhunac vlasnika živog i savjesnog srca. Otuda je njegov put do zadobijanja upute da takav prepusti sav svoj sluh Allahovom govoru, a srce analizi Njegova govora, razmišljanju, i razumijevanju njegovih značenja, pa da zna da Kur'an je istina.

Prvi je stanja onoga ko se lično uvjerio u ono u što ga se poziva i o čemu je obavješten.

Drugi je stanja onoga ko zna iskrenost Objavitelja i ubjeđen je u Njega, te kaže ‘Dovoljna mi je Njegova objava’ – ovaj je na stepenu imana1 .

Prvi je, pak, na stepenu ihsana2; stigao je do ubjeđenja zasnovanom na znanju, njegovo srce se uspelo do stepena čvrstog ubjeđenja.

Drugi sa sobom nosi nepokoljebivo prihvatanje istine s kojim izlazi iz nevjerstva i ulazi u islam.

Čvrsto ubjeđenje je dvojako. Jedno je na dunjaluku a drugo na ahiretu. Udio ubjeđenja koje zadobije na dunjaluku je kao udio ubjeđenja onoga ko svjedoči svojim okom. Ono što su poslanici obavijestili od stvari gajba/transcedentnog vidjet će se na ahiretu sopstvenim vidom, dok se isto na dunjaluku vidi srčanim vidom. Dakle, to je srž ubjeđenja kroz dva stepena.

Druženje braće muslimana >>