Rekao je Ibnu-l-Kajjim El-Dževzijjeh rahimehullah :
Mjesto koje ne prihvata dvije suprotnosti
Da bi ovo mjesto prihvatilo ono što se u njega postavlja uvjetovano je time da se iz njega isprazni ono što mu je suprotno. Ovo važi u pogledu bitaka i stvari, kao i u domenu uvjerenja i želja. Pa kada je srce ispunjeno neistinom u uvjerenju i ljubavi ne ostane u njemu prostora za istinito uvjerenje i ljubav prema istini, kao što i kada se jezik zaposli pričom o onome što mu ne koristi – njegov vlasnik nema moći da izgovara ono što mu koristi, osim kada se njegov jezik otarasi izgovaranja ništavnih stvari. Tako je i sa udovima tijela – ako se zaposle nečim mimo pokornosti Allahu ne biva moguće da ih se pogoni u pokornost Allahu, osim kada se oslobodi od suprotnog. Isto je i sa srcem zauzetim s ljubavlju nečega mimo Allaha, Njegove volje, čežnje i prijatnosti uz Njega – nije moguće da ga se zaposli u ljubavi prema Allahu, Njegovoj volji, i čežnji za susret s Njime osim kada se okonča njegova vezanost za nešto mimo Allaha; niti je moguće zaposliti pokret jezika u spominjanju Allaha, niti tijelo u služenju Njemu osim kada se oslobodi od spominjanja drugoga i služenja drugome mimo Allaha. Dakle, kada se srce ispuni zauzetošću sa stvorenjima i znanjem koje ne koristi ne ostane u njemu mjesta za zauzetost Allahom i spoznajom Njegovih imena, svojstava i propisa vjere.

Tajna ovoga jeste u tome da je srčano usmjeravanje pažnje kao usmjeravanje pažnje sluha, pa kada se usmjeri pažnja na govor mimo Allahovog ne ostane u srcu mjesta za obraćanje pažnje na Allahov govor i njegovo razumijevanje, kao i kada se nakloni u ljubavi prema nečemu mimo Allaha – ne ostane u srcu sklonost ka ljubavi prema Allahu. I kada srce izgovara ime nekog mimo Njega ne ostane u njemu mjesta da izgovori jezikom pomen Allaha. Zato je došlo u Sahihu da je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: “Da se unutrina nekoga od vas ispuni gnojem dotle da je zasiti bolje mu je nego da se ispuni poezijom.” 1 Pa je objasnio sallallahu 'alejhi ve sellem da se unutrina može popuniti poezijom – isto tako može se ispuniti šubhama/nedoumicama, sumnjama, maštanjima i pretpostavkama koje nemaju sebi osnove u postojanju, ili znanjima koja ne koriste, kao i zabavnim sadržajem, šalama, dosjetkama, pripovjetkama i sličnim. Kada se srce ispuni sa ovime, a pri tome mu dođu Kur’anske istine i znanje u kojem je savršenstvo i sreća za srce, ne nađe prazno mjesto i prihvat za sebe, pa se premjesti i pređe na mjesto mimo ovog srca.
To je kao kad potrošiš sebe u iskren savjet srcu ispunjenom nečim suprotnim što sebi nema otvora da izađe – ovakvo srce tvoj savjet ne prima, čak savjet i ne zaviri unutra, već prohuja prebrođen, nimalo uvriježen.
Zato je kazano:
Otarasi svoje srce od svega mimo nas, susrećeš nas
Ta, naše prisustvo je dostupno za svakog rasterećenog
Sabur je zapis za riznice našeg spajanja
Ko odgonetne vlasnika tajne zadobio je njegovu riznicu
2

Druženje braće muslimana >>