Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:

Kaže Allah Uzvišeni:

أَوَمَن كَانَ مَيْتًا فَأَحْيَيْنَٰهُ وَجَعَلْنَا لَهُۥ نُورًا يَمْشِى بِهِۦ فِى ٱلنَّاسِ كَمَن مَّثَلُهُۥ فِى ٱلظُّلُمَٰتِ لَيْسَ بِخَارِجٍ مِّنْهَا كَذَٰلِكَ زُيِّنَ لِلْكَٰفِرِينَ مَا كَانُوا۟ يَعْمَلُونَ ١٢٢

122 Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade.

El-En'am, 122

Ovaj govor Uzvišenog podrazumjeva nekoliko stvari:

Prva: da on kroči među ljudima sa svjetlošću a da su oni u tmini; primjer njega i njih je poput primjera ljudi nad kojima se nadvila tama noći pa su zalutali i ne pronalaze pravi put, dok drugi ima sa sobom svjetlost s kojom hodi na tom putu, vidi i put i ono od čega se treba pripaziti na tom putu.

Druga: da se on kreće među njima sa svojom svjetlošću, pa da se oni poslužuju njime zbog vlastite potrebe za svjetlošću.

Treća: da on hodi sa svojom svjetlošću na Sudnjem danu preko Sirat ćuprije, kada ostanu sljedbenici širka i nifaka/licemjerstva u tminama svog širka i licemjerstva. 1

Druženje braće muslimana >>