By Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah :
Tevhid odagnava teškoće
U ispoljavanju jednoće Allahu utočište pronađu i Allahovi neprijatelji i Allahovi prijatelji. Što se tiče Njegovih neprijatelja – to je da ih Allah spasi iz nevolja i teškoća na dunjaluku:
فَإِذَا رَكِبُوا۟ فِى ٱلْفُلْكِ دَعَوُا۟ ٱللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ ٱلدِّينَ فَلَمَّا نَجَّىٰهُمْ إِلَى ٱلْبَرِّ إِذَا هُمْ يُشْرِكُونَ ٦٥
65 Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju
El-'Ankebut, 65
Što se tiče Allahovih evlija/štićenika – to je da ih Allah spašava iz dunjalučkih i ahiretskih nevolja i teškoća. Otuda je Junus 'alejhisselam zatražio utočište samo kod Allaha pa ga Allah spasio iz tmina. Zatražili su pomoć samo od Allaha i sljedbenici poslanika 'alejhimusselam pa ih je zbog toga spasio od onoga čime je kaznio mušrike na dunjauku, kao i kazne koju im je spremio na ahiretu. Međutim, nije koristilo faraonu kada je od Allaha zatražio spas u momentu kada pred sobom vidi propast, kada ga potopljavanje bijaše obuhvatilo sa svih strana, jer, naprosto, vjerovanje se ne prima od bilo koga kada već doživi smrtni čas. Ovo je zakon koji je Allah uspostavio da važi za Njegove robove – ne mogu se odbiti dunjalučke nevolje ni sa čima kao sa tevhidom – ispoljavanjem jednoće Allahu.
Upravo stoga važi da dova koja se upućuje u nevolji je dova u kojoj se ispoljava jednoća Allahu, kao i dova koju je učio Junus1, a koju niko neće uputiti dok je u teškoći osim da će mu Allah otkloniti istu teškoću zbog ispoljavanja jednoće Allahu.
Neče čovjeka baciti u najveće nevolje ništa drugo do širk, i neće biti izbavljen ničim drugim do izražavanje tevhida Allahu – to je momenat traženja utočišta svim stvorenjima; to je pribježište, utvrda i spas svakog stvorenja. Samo uz Allaha je uspjeh.
El-Fevaid: 65-66 ; Dar Ibn Redžeb.