Članci u ovom serijalu

  • Kako se okoristiti Kur'anom
  • Prva blagodat o kojoj će čovjek biti pitan na Sudnjem danu
  • Zdravlje je blagodat o kojoj će čovjek biti pitan
  • Čovjek će biti pitan o svim blagodatima – da li je bio zahvalan ili ne
  • Čovjek je, nezahvalnošću na Allahovim blagodatima prema njemu, sam sebi neprijatelj
  • Zahvalnost Allahu je cilj stvaranja čovjeka
  • Vjernik se žali Allahu na samog sebe
  • O blagodati znanja u jednoj rečenici
  • Zikr i Šukr
  • Osnova svakog hajra
  • Uputa povlači uputu a zabluda zabludu
  • Zbog zahvalnosti Allah robu daje da razlikuje istinu od laži
  • Uputa je srodnik milosti, a zabluda srodnik nesreće
  • Nevjernik je šejtanov saučesnik protiv Allaha
  • Znakovi sreće i nesreće
  • Iskrenost odluke i djela
  • I kada je Ejub dozvao svoga Gospodara
  • Smrt u islamu je najuzvišeniji cilj Allahovog roba
  • Stajališta Allahovog roba naspram neželjene sudbine
  • Dali smo mu svjetlo s kojim se kreće među ljudima
  • Dok god život traje i opskrba dolazi
  • Stablo iskrenosti
  • El-Džihad
  • Allahu moj, utječem Ti se od grijeha i duga
  • Lijep ahlak proističe iz bogobojaznosti
  • Možda nekoga njegov grijeh odvede u džennet?
  • Izraslo iz grijeha
  • Intelekt podržan Allahovom uputom
  • Tješenje vjernika
  • Vjernik je pronicljiv i saburli
  • Nalazište harama
  • Kada će vjernik zadobiti vlast
  • Najčudnija stvar
  • Kako se sluša Kur'an
  • Živo srce
  • Sura Kaf: Početak stvaranja, povratak, Allahova jednoća
  • Povratak Allahu cijelim čovjekovim bićem
  • Nedoumice poricatelja oživljenja nakon smrti
  • Nedoumice poricatelja proživljenja 2.dio
  • Zar smo nemoćni bili pri prvom stvaranju?!
  • Pisanje djela i dva kijameta
  • Čovjek će se raspravljati sa svojim pratiocem.
  • Obećanje svakome ko se kajao i čuvao
  • Stepen učesnika bitke na Bedru
  • Zatim je Uzvišeni spomenuo da su sa desne i lijeve strane čovjeka dva meleka koji pišu čovjekova djela i riječi, pa je činjenicom da to obuhvata sve riječi i zapisivanje istih istaknuo da se pišu i djela koja se u osnovi manje čine (nego riječi) ali su većeg traga od riječi, i zapravo su odraz smisla i cilja riječi. 1

    Zatim je obavijestio o malom Kijametu, a to je smrtna agonija koja će istinski doći; to je susret sa Uzvišenim, pristupanje Njemu i izlaganje duše pred Njega, te ubrzana nagrada i kazna (u kaburu) prije nastupa velikog Kijameta. Zatim je obavijestio o velikom Kijametu Svojim riječima:

    وَنُفِخَ فِى ٱلصُّورِ ذَٰلِكَ يَوْمُ ٱلْوَعِيدِ ٢٠

    20 i u Rog će se puhnuti – to je Dan kojim se prijeti –

    Qaf, 20

    Zatim je obavijestio o stanju stvorenja u tome Danu, i da će svako toga Dana doći Allahu Uzvišenom sa vodičem koji ga vodi, i svjedokom koji protiv njega svjedoči. Ovdje se ne cilja na svjedočenje čovjekovih udova, niti svjedočenje Zemlje na kojoj je bio – bilo da svjedoči za ili protiv njega – niti svjedočenje njemu poslatog poslanika i vjernika. Zaista će Allah protiv Svojih robova pozvati za svjedoka meleke čuvare, vjerovjesnike, sama mjesta na kojima su oni učinili dobro i zlo, vlastite kože kojima su Njemu zgriješili, i neće presuditi među ljudima samo po osnovi Svoga znanja, jer je On Najpravedniji od pravednih i Najmudriji među mudrima. Zbog toga je obavijestio Svoga Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem da sudi među ljudima po onome što čuje od njihovog vlastitog priznanja, ili po jasnoj svjedodžbi/dokazu2, a ne po svome znanju – pa kako onda može biti da neki vladar presudi po svome znanju/pretpostavci bez dokaza ili bez priznanja (krivice)?!

    Zatim je Uzvišeni obavijestio da je čovjek u nemaru naspram ovog događaja, događaja za koji je dužan držati ga pred očima i da bude neprestano čovjeku na sjećanju i pri razumu. Rekao je Uzvišeni:

    لَّقَدْ كُنتَ فِى غَفْلَةٍ مِّنْ هَٰذَا فَكَشَفْنَا عَنكَ غِطَآءَكَ فَبَصَرُكَ ٱلْيَوْمَ حَدِيدٌ ٢٢

    22 "Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid."

    Qaf, 22

    a nije rekao عنه, i kao što je rekao:

    وَلَقَدْ ءَاتَيْنَا مُوسَى ٱلْكِتَٰبَ فَٱخْتُلِفَ فِيهِ وَلَوْلَا كَلِمَةٌ سَبَقَتْ مِن رَّبِّكَ لَقُضِىَ بَيْنَهُمْ وَإِنَّهُمْ لَفِى شَكٍّ مِّنْهُ مُرِيبٍ ١١٠

    110 I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju podvojili. I da nije Riječi Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi s njima svršeno, jer oni u nju sumnjaju mnogo.

    Hud, 110

    a nije rekao في شك فيه. Ovdje je došao izraz u masdaru a nije došao glagol3. Otuda se ne kaže: غفلت منه niti se kaže شككت منه, kao da su njegov nemar i sumnja započeli od njega, i da je on osnova svog nemara i sumnje. Ovo je rječitije nego li da se kaže في غفلة عنه i شك فيه, jer je (dotični) učinio da je osnova nemara i sumnje ono što treba biti osnovom opomene i ubjeđenja, te izvorom toga dvoga.

    Zatim je Uzvišeni obavijestio da će koprena nemara i smetenosti biti otkrivena sa dotičnog na tome Danu, kao se što koprena sna otkrije sa srca pa se ono probudi, i sa oka pa se ono otvori. Odnos otkrivenja ove koprene sa roba pri njegovom viđenju Sudnjeg dana je u istom odnosu sa otkrivenjem prekrivke sna sa njega prilikom buđenja. 4

    Navigacija serijalom<< Zar smo nemoćni bili pri prvom stvaranju?!Čovjek će se raspravljati sa svojim pratiocem. >>

    Možda vam se sviđa

    Komentari

    Komentari su zatvoreni.