Pisanje djela i dva kijameta

Članci u serijalu:

Zatim je Uzvišeni spomenuo da su sa desne i lijeve strane čovjeka dva meleka koji pišu čovjekova djela i riječi, pa je činjenicom da to obuhvata sve riječi i zapisivanje istih istaknuo da se pišu i djela koja se u osnovi manje čine (nego riječi) ali su većeg traga od riječi, i zapravo su odraz smisla i cilja riječi. 1

Zatim je obavijestio o malom Kijametu, a to je smrtna agonija koja će istinski doći; to je susret sa Uzvišenim, pristupanje Njemu i izlaganje duše pred Njega, te ubrzana nagrada i kazna (u kaburu) prije nastupa velikog Kijameta. Zatim je obavijestio o velikom Kijametu Svojim riječima:

وَنُفِخَ فِى ٱلصُّورِ ۚ ذَٰلِكَ يَوْمُ ٱلْوَعِيدِ ٢٠

20 i u Rog će se puhnuti – to je Dan kojim se prijeti –

Qaf, 20

Zatim je obavijestio o stanju stvorenja u tome Danu, i da će svako toga Dana doći Allahu Uzvišenom sa vodičem koji ga vodi, i svjedokom koji protiv njega svjedoči. Ovdje se ne cilja na svjedočenje čovjekovih udova, niti svjedočenje Zemlje na kojoj je bio – bilo da svjedoči za ili protiv njega – niti svjedočenje njemu poslatog poslanika i vjernika. Zaista će Allah protiv Svojih robova pozvati za svjedoka meleke čuvare, vjerovjesnike, sama mjesta na kojima su oni učinili dobro i zlo, vlastite kože kojima su Njemu zgriješili, i neće presuditi među ljudima samo po osnovi Svoga znanja, jer je On Najpravedniji od pravednih i Najmudriji među mudrima. Zbog toga je obavijestio Svoga Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem da sudi među ljudima po onome što čuje od njihovog vlastitog priznanja, ili po jasnoj svjedodžbi/dokazu2, a ne po svome znanju – pa kako onda može biti da neki vladar presudi po svome znanju/pretpostavci bez dokaza ili bez priznanja (krivice)?!

Pročitajte:  Rekoše oni do čije se riječi držalo: napravićemo nad njima mesdžid

Zatim je Uzvišeni obavijestio da je čovjek u nemaru naspram ovog događaja, događaja za koji je dužan držati ga pred očima i da bude neprestano čovjeku na sjećanju i pri razumu. Rekao je Uzvišeni:

لَّقَدْ كُنتَ فِى غَفْلَةٍ مِّنْ هَٰذَا فَكَشَفْنَا عَنكَ غِطَآءَكَ فَبَصَرُكَ ٱلْيَوْمَ حَدِيدٌ ٢٢

22 "Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid."

Qaf, 22

a nije rekao عنه, i kao što je rekao:

وَلَقَدْ ءَاتَيْنَا مُوسَى ٱلْكِتَٰبَ فَٱخْتُلِفَ فِيهِ ۚ وَلَوْلَا كَلِمَةٌ سَبَقَتْ مِن رَّبِّكَ لَقُضِىَ بَيْنَهُمْ ۚ وَإِنَّهُمْ لَفِى شَكٍّ مِّنْهُ مُرِيبٍ ١١٠

110 I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju podvojili. I da nije Riječi Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi s njima svršeno, jer oni u nju sumnjaju mnogo.

Hud, 110

a nije rekao في شك فيه. Ovdje je došao izraz u masdaru a nije došao glagol3. Otuda se ne kaže: غفلت منه niti se kaže شككت منه, kao da su njegov nemar i sumnja započeli od njega, i da je on osnova svog nemara i sumnje. Ovo je rječitije nego li da se kaže في غفلة عنه i شك فيه, jer je (dotični) učinio da je osnova nemara i sumnje ono što treba biti osnovom opomene i ubjeđenja, te izvorom toga dvoga.

Zatim je Uzvišeni obavijestio da će koprena nemara i smetenosti biti otkrivena sa dotičnog na tome Danu, kao se što koprena sna otkrije sa srca pa se ono probudi, i sa oka pa se ono otvori. Odnos otkrivenja ove koprene sa roba pri njegovom viđenju Sudnjeg dana je u istom odnosu sa otkrivenjem prekrivke sna sa njega prilikom buđenja. 4

Navigacija serijalom<< Zar smo nemoćni bili pri prvom stvaranju?!Čovjek će se raspravljati sa svojim pratiocem. >>

  1. Tj. s obzirom da se zapisuju riječi – pa kako da se ne zapisuju djela kojih je manje nego riječi, a uz to imaju veću posljedicu na čovjeka nego riječi?! (op.prev.)

  2. Primjer ovoga je došao u hadisu kojeg bilježe imam Buharija (5310) i imam Muslim (1497) u priči o dvojici koja su se međusobno proklinjala. U ovome hadisu Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao : „…O Allahu, razjasni ovo! Pa se rodilo dijete koje bijaše slično onome za koga je njen muž rekao kako ga je zatekao kod nje, pa je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem zatražio od njih dvojice da se međusobno prokunu. Tada reče Ibnu Abbasu (pripovjedaču hadisa) neki čovjek koji bijaše prisutan na sijelu (kada je Ibn ‘Abbas prenosio ovaj događaj): ‘Je li to ona za koju je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Da sam ikoga kamenovao bez dokaza, kamenovao bih ovu?!“ Reče (Ibn ‘Abbas): ‘Ne, to je žena koja bijaše javno činila ružna djela iako je bila u islamu.'“

  3. Masdar (glagolska imenica) je u arapskom jeziku imenica nastala iz pojma glagola, npr. “trčanje” od “trčati”, “pisanje” od “pisati”, … Izražavanje putem nje je jačeg značenja nego izražavanje glagolom istog pojma, jer glagol predstavlja radnju vezanu za određeno vrijeme, dok masdar sam po sebi nije vezan za neko određeno vrijeme. (op.prev.)

  4. El-Fevaid: 15, 16; Dar Ibn Redžeb.