Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:

Razmotri pismo Kur’ana i naći ćeš (u nj.) vladara čija je sva vlast i sva hvala, u Njegovoj je ruci skup svih stvari, od Njega potiču i Njemu su usmjerene, uzvisio se nad tajnama Svoje vlasti, i nije Mu skrivena nijedna prikrivenost u pojasima Njegove vladavine. Naći ćeš Znalca o onome što je u prsima Njegovih robova, da ima uvid u njihovu intimnost i pojavnost, da se izdvojio jedinim u upravljanju Svojim carstvem – čuje i vidi, daje i spriječava, nagrađuje i kažnjava, počašćuje i ponižava, stvara i opskrbljuje, usmrćuje i oživljava, određuje, sudi i upravlja. Naći ćeš da svi događaji se zbivaju od Njega, i sitnice i golema bivstva, i da se Njemu uzdižu, i da se ne pomakne ni mrvica osim Njegovom dozvolom, kao da ni list ne opadne osim s Njegovim znanjem.
Analiziraj kako Ga nalaziš da Sebe hvali, da Sebe slavi i veliča! Kako savjetuje Svoje robove i upućuje na ono u čemu je njihova sreća i uspjeh, i još ih na to željno podstiče, te ujedno upozorava na ono gdje je njihova propast. Naći ćeš da se On njima predstavlja Svojim imenima i svojstvima, da ih privoljava Sebi Svojim blagodatima i dobrotama. Napominje ih na Svoje blagodati i naređuje ono čime iziskuju da se one upotpune, upozorava ih na Svoju kaznu, prisjeća ih na ono što im je pripremio od počasti ako Mu se budu pokoravali, i na ono što im je spremio od kazne ako Mu budu nepokorni bili. Obavještava ih o Svome postupku prema Svojim štićenicima kao i prema Svojim neprijateljima – kakva je bila konačnica ovih i kakav završetak onih!
On hvali Svoje evlije zbog njihovih dobrih djela i lijepih osobina, kudi Svoje neprijatelje za zla djela njihova i ružne im osobine, navodi primjere i razvrstava dokaze i argumente, odgovara na nedoumice neprijatelja Svojih najljepšim odgovorima – potvrđuje istinitim iskrenog a opovrgava lašca. Govori istinu i upućuje na Put, poziva u Kuću mira spominjući nj.opise, ljepotu i blagodati, i opominje na Kuću propasti spominjući nj. kaznu, ružnoću i patnju.
Napominje robove Svoje na njihovu potrepštinu prema Njemu, i koliko samo imaju potreba svojih kod Njega, i da oni nemaju neovisnosti ni koliko treptaj oka! Spominje Svoju neovisnot naspram njih i naspram svih postojanja, da je On bogat Sam od Sebe u odnosu na sve mimo Njega, i da je sve izuzev Njega siromašno samo po sebi i ovisno o Njemu. Ističe da niko neće zadobiti ni trun dobra niti više od toga osim Njegovom dobrotom i milošću, kao ni trun zla niti preko toga osim Njegovom pravednošću i mudrošću. Svjedoči u Svom obraćanju da od Sebe ukorava Svoje miljenike najblažim ukorom, i da unatoč tome prelazi preko njihovih posrnuća, oprašta njihove greške, uvažava njihova opravdanja i popravlja njihov nered. On ih brani, zagovara ih, pomaže im, izvršava njihove koristi, spašava ih iz svakog belaja, i ispunjava prema njima Svoje obećanje. Zaista je On njihov zaštitnik pored kojeg oni nemaju drugog zaštitnika, dakle, On je njihov istinski gospodar, i njihov pomagač protiv neprijatelja njihovog – pa divan je to gospodar i pomagač!
Kada se srca osvjedoče u Kur’anu o Vladaru, Uzvišenom, Plemenitom, Milostivom, Lijepom, i da je sve to njegova uloga – pa kako da Ga ne zavole i ne takmiče u blizini prema Njemu, i potroše svaki svoj dah u ljubavi Njemu(?), i da u tim srcima On bude nešto najvoljenije u odnosu na bilo šta drugo mimo Njega, a Njegovo zadovoljstvo najvećeg traga u odnosu na zadovoljstvo svega drugog mimo Njega?
Kako da silno ne zavoli Njegovo spominjanje i da se ljubav i čežnja ne uprave Njemu!? Kako da ne postane ljubaznost s Njime hrana, snaga i lijek tih srca, na način da ako to zagube onda se pokvare i stradaju i ne okoriste od svoga života!? 1

<< Prijestolje i srce Mudrosti dalekosežne >>