Rekao je Uzvišeni:

إِنَّ فِى ذَٰلِكَ لَذِكْرَىٰ لِمَن كَانَ لَهُۥ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى ٱلسَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ ٣٧

37 U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.

Qaf, 37

Rekao je Ibn Kutejbe rahimehullah: Allahova knjiga se sluša u stanju prisutnog srca i razuma, bez nemara i zaborava, a što je ustvari išaret na smetnju u tome da se ostvari nj. djelotvornost. Dakle, to je zaboravnost srca i odsutnost u promišljanju o stvarima koje mu se govore, i da se o istom razmisli i prouči. Znači, kada postoji djelotvoran uzročnik, a to je Kur'an, mjesto koje će ga prihvatiti a to je živo srce, da postoji uslov a to je usmjerenje pažnje, i da nestane prepreka a to je zauzeće i smetenost srca od značenja upućenog govora, odnosno njegovo okretanje od upućenog značenja ka nečemu drugome – kada se sve ovo ispuni ostvariće se uticaj, a to je okorištenje Kur'anom i urazumljenje.

Druženje braće muslimana >>