Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:
Riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „ ، ماضٍ فيَّ حكمك، عدلٌ فيَّ قضاؤك- nada mnom važi Tvoj sud, pravedna je Tvoja odredba meni“ sadržavaju dvije stvari:
Prva: Važenje Allahovog suda prema Njegovom robu;
Druga: podrazumjevaju hvalu Njemu, Njegovu pravednost, i da Njemu – slavljen neka je – pripada vlast i zahvala. Ovo je zapravo značenje riječi Allahovog vjerovjesnika Huda 'alejhisselam : ما من دابة إلا هو آخذ بناصيتها – ‘ Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj’ , a zatim je rekao: إن ربي على صراط مستقيم – ‘Zaista moj Gospodar pravedno postupa.’ (11:56), tj. u cijelom postojanju Allah je Vladar, Silan, Koji raspolaže Svojim robovima, čije su kike u Njegovoj ruci, a ipak je pravednog i ispravnog ondosa prema stvorenjima, ondosno to je pravednost kojom postupa prema ljudima. Dakle, na pravom je putu, odnosno putu pravednosti u Svojim riječima, djelu, odredbi, određenju stvari, naredbi, zabrani, nagradi i kazni; sve o čemu je On obavjestio je istina, Njegova sva odredba je pravda, svako Njegovo naređenje je korist, a sve ono što zabrani je šteta; Njegova nagrada je za onoga ko zaslužuje nagradu s Njegovom dobrotom i milosti, a kazna je za svakog ko zaslužuje kaznu s Njegovom pravednošću i mudrošću.

Sud (الحكم) i odredba (القضاء)
Razlika između suda i odredbe jeste da je Allah za sud postavio validnost i izvršenje a za odredbu pravdu. Sud Njegov – neka je Uzvišen – obuhvata vjerski, šerijatski sud, te Njegov univerzumski sudbinski sud. Obje vrste se izvršavaju u pogledu roba i važe u vezi njega, dakle, on je potčinjen pod oba suda koja se dešavaju i izvršavaju prema njemu, htio to rob ili odbijao. Međutim, čovjek ne može da kontrira univerzumskom sudu, dočim prema vjerskom i zakonskom sudu može da postupa suprotno.
S obzirom je odredba upotpunjenje i usavršenje, a ista biva nakon što je Allah sprovede i izvrši, stoga je u hadisu došlo: ‘ pravedna je Tvoja odredba meni’, tj. sud koji si Ti usavršio, upotpunio i izvršio u vezi Svog roba je pravednost od Tebe prema njemu. Dočim, sud kao propis je ono čime Allah sudi, nekad hoće njegovo izvršenje a nekad ga ne izvršava. Ako se radi o vjerskom propisu – isti je djelotvoran u vezi roba, a ako se radi o univerzumskom propisu, važi da ako ga Uzvišeni izvrši onda se isti obavlja prema robu a ako ga ne ostvari, onda ga potisne i odbije. On – uzvišen neka je – sprovodi što dosuđuje, dok svako mimo Allaha nekada dosudi neku odredbu i odredi neku stvar ali nije moćan da to izvrši. On Uzvišeni sudi i sprovodi, Njemu pripada odredba i konačno izvršenje.

Nadalje, Poslanikove sallallahu 'alejhi ve sellem riječi: „عدلٌ فيَّ قضاؤك – pravedna je Tvoja odredba meni“ obuhvataju svaku Njegovu odredbu prema robu, u svakom obliku i načinu, i zdravlje i bolest, imućnost i siromaštvo, slast i bol, život i smrt, i kaznu i prelazak preko kazne, i sve druge stvari. Rekao je Uzvišeni:

وَمَآ أَصَٰبَكُم مِّن مُّصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَيَعْفُوا۟ عَن كَثِيرٍ ٣٠

30 Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.

Eš-Šura, 30


فَإِنْ أَعْرَضُوا۟ فَمَآ أَرْسَلْنَٰكَ عَلَيْهِمْ حَفِيظًا إِنْ عَلَيْكَ إِلَّا ٱلْبَلَٰغُ وَإِنَّآ إِذَآ أَذَقْنَا ٱلْإِنسَٰنَ مِنَّا رَحْمَةً فَرِحَ بِهَا وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌۢ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ فَإِنَّ ٱلْإِنسَٰنَ كَفُورٌ ٤٨

48 A ako glave okrenu – pa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar, ti si dužan samo da obznaniš. Kad čovjeku damo da blagodat Našu osjeti, on joj se obraduje, a kad ga zadesi kakva nesreća zbog onoga što su uradile ruke njegove, onda čovjek blagodati ne priznaje.

Eš-Šura, 48


Sve što Allah dosudi robu svome je samo pravednost prema njemu.
1

Druženje braće muslimana >>