Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:

Kada se nekome robu desi nešto suđeno što on načelno ne voli, onda on ima šest mogućih situacija:

Prva: stajalište tevhida,tj. da svjedoči dotičnu odredbu tevhidom – iskazivanjem jednoće Allahu, i da je Allah Taj koji je to odredio, htio i stvorio; ono što je Allah htio – to bude, a što nije htio – to ne bude.

Druga: prizor pravde, tj. da to posvjedoči pravdom; da Allahova odredba dolazi Njegovim sudom, i da je sama pravda ono što je odredio.

Treća: poprište milosti, tj. da u tome vidi milost Allahovu – da je u toj odredbi Njegova milost nadvladala Njegovu srdžbu i osvetu; Njegova milost je Njegov nadjev.

Četvrta: scena mudrosti – da je Njegova mudrost sve to obuhvatila, da to nije učinio badava, niti je odredio bez cilja.

Peta: znamenitost hvale, tj. da to doživi hvaleći Allaha; da u onome što se desilo Njemu pripada potpuna zahvala sa svih aspekata.

Šesta: vid robovanja, tj. da to posvjedoči robovanjem Allahu – da je on, gledajući sa svake strane, samo rob nad kojim se primjenjuju propisi i odredbe njegova Gospodara koji propisaše njegovo postojanje, njegovo posjedovanje, i propisaše da je on samo rob. On raspolaže čovjekom upravljajući ga kroz Svoje propise koje je odredio, kao što upravlja njime kroz vjerske propise. Dakle, čovjek je predmet nad kojim teku svi ovi propisi. 1

Druženje braće muslimana >>