Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah

U postojećem svijetu najslobodniji, najjasniji, najsvjetliji, najpočasniji, najuzvišeniji po biću i ulozi, i najprostraniji bitak jeste prijestolje Milostivog -uzvišena je Njegova visost – i zbog toga je upravo ‘Arš-prijestolje bilo valjano da se Allah nad njime uzvisi. Sve postojeće, što god je bliže Aršu, biva svjetlije, čišće i poštovanije od onoga što je dalje od njega. Zato je džennet Firdevs najuzvišeniji, najpočasniji, najsvjetliji i najvažniji dio dženneta, upravo zbog blizine Arša, jer Arš je njegov strop. Sve postojeće, što god je dalje od Arša, biva tamnije i tijesnije. Otuda su na najnižim niskostima najzla stvorenja, najtjeskobnija i najudaljenija od bilo kakvog dobra.
I stvorio je Allah srca i učinio ih mjestom spoznaje Njega, ljubavi i htijenja Njega, stoga su srca ‘arš-prijestolje gdje predsjedava najuzvišeniji primjer koji se ogleda u spoznaji, ljubavi i htijenju Njega. Kaže Uzvišeni:

لِلَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِٱلْءَاخِرَةِ مَثَلُ ٱلسَّوْءِ وَلِلَّهِ ٱلْمَثَلُ ٱلْأَعْلَىٰ وَهُوَ ٱلْعَزِيزُ ٱلْحَكِيمُ ٦٠

60 Oni koji u onaj svijet ne vjeruju hrđavih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvišenija; On je silan i mudar.

En-Nahl, 60


وَهُوَ ٱلَّذِى يَبْدَؤُا۟ ٱلْخَلْقَ ثُمَّ يُعِيدُهُۥ وَهُوَ أَهْوَنُ عَلَيْهِ وَلَهُ ٱلْمَثَلُ ٱلْأَعْلَىٰ فِى ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَهُوَ ٱلْعَزِيزُ ٱلْحَكِيمُ ٢٧

27 On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.

Er-Rum, 27

I rekao je Uzvišeni (u prijevodu): „… i ništa nije kao On“ (Eš-Šura: 11) – pa je ovo od najuzvišenijeg primjera, da se On uzvisio nad srcem vjernika koje je njegovo prijestolje; a da ono nije bilo najčišća, najčasnija, najbolja stvar, i ujedno najdalja od svake prljavštine i nečistoće, ne bi ono bilo valjano da se najuzvišeniji primjer uzvisi nad njime spoznajom, ljubavlju i htijenjem, i onda bi se nad njime uzvisio najniži dunjalučki primjer, ljubav prema dunjaluku, želja istoga i vezivanje za to, pa se ono stijesni i zatamni i udalji od svoje potpunosti i spasa. Sve se ovo dešava dotle da se sva srca uopšte vrate na dva moguća stanja srca: srce koje je prijestolje Milostivog, u kojem je svjetlost, život, radost, sreća, raspoloženje i skladište dobra; i srce koje je prijestolje šejtana, gdje vlada tjeskoba, tmina, smrt, tuga, stres i briga – ono je žalosno za onim što je prošlo, zabrinuto onim što dolazi i stresno u trenutnom stanju.

Bilježe Et-Tirmizi rahimehullah i drugi od Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem da je rekao: „Kada u srce uđe svjetlost ono se raširi i širokogrudno postane. Rekoše: ‘A šta je znak toga, o Allahov poslaniče’? Odgovori: Usmjerenje ka vječnoj kući i okretanje od svijeta obmana, i pripremanje za smrt prije nego li dođe.“1

Svjetlo koje uđe u srce je zapravo od tragova najuzvišenijeg primjera, i zbog toga se ono raširi i bude širokogrudnim. A kada u njemu nema spoznaje Allaha i ljubavi prema Njemu, onda je jedini mogući udio u srcu tmina i tjeskoba.2

Druženje braće muslimana >>