Zar smo nemoćni bili pri prvom stvaranju?!

Članci u serijalu:

Značenje riječi العي

Zatim je Uzvišeni ponovio potvrdu Povratka Svojim riječima: أفعيينا بالخلق الأول – ‘Zar smo nemoćni bili pri prvom stvaranju?!’

Kaže se za svakoga ko je nemoćan naspram nečega: عيي به

عيي فلان بهذا الأمر – taj i taj je nemoćan u tom poslu

Rekao je pjesnik:

عيوا بأمرهم كما
عييت ببيضتها الحمامة

Oni su u svojoj stvari nemoćni kao
Što je nemoćna golubica sa svojim jajetom

Od primjera ovog glagola jesu i riječi Uzvišenog: و لم يعي بخلقهن – i nije nemoćan bio u stvaranju njihovom (nebesa i Zemlje)

Rekao je Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhuma : cilja se ‘zar smo u nemoći bili pri prvom stvaranju.’ Isto je rekao i Mukatil rahimehullah .

Kažem (tj.Ibnu-l-Kajjim): Ovo je tefsir shodno onome što se podrazumjeva iz samog izraza, dočim je suština toga mnogo općenitija. Arapi zapravo kažu: أعياني أن أعرف كذا – Učini me nemoćnim da saznam to i to, i takođe kažu: عييت به – nemoćan sam naspram toga, tj. kada se ne uputi samim sobom i ne može da nešto spozna i zadobije.

Takođe se kaže: أعياني دواؤك – tvoji lijekovi me nemoćnim napraviše, tj. kada ne dovedu do olakšanja. Iz ovog značenja se podrazumjeva nemoć naspram nečega.

Citirani stih koji se navodi za primjer ovog značenja odnosi se na to da golubica nije nemoćna da snese jaje, međutim, zamara je i baca u nemoć to kada hoće da snese jaje – gdje će ga snijeti, pa stoga se vrti naokolo i šetka sve dok ne snese jaje, a kada ga snese, onda je zamara gdje da ga čuva i pohrani kako ga ne bi neko pronašao, pa ga premješta s jednog na drugo mjesto bivajući zbunjena gdje da postavi njegovo gnijezdo. Takvo je stanje i onoga ko je nemoćan u svojoj stvari pa ne zna odakle ustvari isto cilja, niti odakle da tome pristupi. Znači, ciljano značenje u ovom ajetu nije umor, kako to misle oni koji ne poznaju tefsir Kur'ana. Mogućnost umora je Uzvišeni negirao od Sebe s kraja iste sure, kada je rekao: و ما مسنا من لغوب – i nije nas dotakao nikakav umor.

Pročitajte:  Prvo razdvajanje ljudi na Sudnjem danu

Zatim je Uzvišeni obavjestio da su oni في لبس من خلق جديد – u sumnji naspram ponovnog stvaranja, tj. njima se pobrkala misao o povratku svih stvorenja kroz ponovno stvaranje.

Zatim im skreće pažnju na ono što je od najvećih dokaza Njegove moći i prizora Njegovog upravljanja i kontrole, te ukaz na povratak Njemu – a to je upravo stvaranje čovjeka, jer je isto ustvari od najvećih dokaza koji upućuju na Allahovu jednoću i povratak Njemu.

Pa koji je dokaz jasniji od konstrukcije ove ljudske slike, sa pripadajućim organima, snagom, osobinama i ostalog što je u nj.od mesa, kostiju, žila, nervi, tkiva, otvora, organa, znanja, volje, vještina – sve to od kapi vode! Kada vi rob bio pravedan zadovoljio bi se razmišljanjem o sebi i dokazivao svojim postojanjem sve ono o čemu su poslanici obavjestili o Allahu, Njegovim imenima i svojstvima.

Zatim je Uzvišeni obavjestio o tome da Njegovo znanje obuhvata sve o čovjeku, čak znanje o tome šta mu duša šapće. Zatim je obavjestio o Svojoj blizini čovjeku znanjem i sveobuhvatnošću, i da mu je bliži od žile unutar njegovog tijela. Dakle, On mu je bliži Svojom moći i znanjem o njemu nego li blizina te žile u ljudskom tijelu!

Rekao je naš šejh u vezi riječi Uzvišenog: نحن , tj. naši meleki, kao što je rekao: فإذا قرأناه فاتبع قرآنه tj. kada ga tebi uči naš izaslanik Džibril. Takođe je rekao: na ovo upućuju Njegove riječi: إذ يتلقى المتلقيان  -Kada se dvojica susretnu – ograničio je spomenutu blizinu kroz susret dvaju meleka, tako da nema nikakva dokaza u ovome ajetu za onoga ko zagovara panteizam/sjedinjenje Stvoritelja sa stvorenjima, niti za nekoga ko negira od Allaha Njegove osobine. 1

Pročitajte:  Nedoumice poricatelja oživljenja nakon smrti
Navigacija serijalom<< Nedoumice poricatelja proživljenja 2.dioPisanje djela i dva kijameta >>

  1. El-Fevaid: 13, 14; Dar Ibn Redžeb.