Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah 1:

„Od skrivenog sveobuhvatnog zla jeste da rob bude u nekoj blagodati kojom ga je Allah obasuo i za njega odabrao, pa mu ta blagodat dosadi i zatraži da se premjesti iz nje ka nečemu što on, iz svog neznanja, smatra da je bolje za njega. Međutim, njegov Gospodar iz Svoje milosti ne izvodi ga iz dotične blagodati, i opravdava ga zbog njegovog neznanja i lošeg odabira za sebe. Ali kada mu postane teško zbog te blagodati, razljuti se na nju i postane mrzovoljan zbog nje, a ujedno učvrsti svoj posjed nad njom – onda mu je Allah oduzme. Zatim kada pređe u ono što je tražio, i vidi razliku između stanja u kojem je bio i onoga u što je došao, poveća mu se briga i kajanje, i zatraži povratak u ono gdje je bio.

Kada Allah želi Svome robu hajr, uputu i razboritost, učini ga da svjedoči da je stanje u kojem se on nalazi blagodat od Allahovih blagodati njemu, da je zadovoljan s time, i obdari ga da je zahvalan Allahu na tome. Pa, kada ga duša razgovori da se premjesti iz tog stanja, zamoli svoga Gospodara pitajući za svoje dobro onako kako neznalica pita za svoju korist naspram koje je nemoćan, i prepusti stvar Allahu tražeći od njega da na najljepši način On odabere za njega.

Ne postoji za roba ništa štetnije od toga da mu Allahove blagodati postanu dosadne i zamarajuće, pa da ih ne vidi blagodatima, niti zahvaljuje Uzvišenom na njima, niti se raduje zbog njih, već se srdi i žali zbog prisustva tih blagodati i smatra ih nedaćom, a upravo je to od najvećih Allahovih blagodati njemu.

Većina ljudi je neprijatelj Allahovih blagodati prema sebi.  Ne osjećaju da im je Allah otvorio Svoje blagodati, nego se trude da ih odagnaju i odbace iz lahkomislenosti i nepravde (prema sebi). Pa koliko je samo blagodati nekoga od njih obuhvatilo a on se trudi da ih odbaci zalaganjem svojim. I koliko je došlo blagodati do takvoga a on nastoji da ih, svojom nepravdom i neznanjem, odbije i da iste prođu.  Rekao je Uzvišeni:

ذَٰلِكَ بِأَنَّ ٱللَّهَ لَمْ يَكُ مُغَيِّرًا نِّعْمَةً أَنْعَمَهَا عَلَىٰ قَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا۟ مَا بِأَنفُسِهِمْ وَأَنَّ ٱللَّهَ سَمِيعٌ عَلِيمٌ ٥٣

53 to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.

El-Enfal, 53

I rekao je Uzvišeni (u prijevodu): „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne izmjene ono što je u njima…“ 2

 

Ne postoji za blagodati veći neprijatelj od samog roba; on je, uz svoga neprijatelja, pomagač protiv samog sebe. Njegov mu neprijatelj baca vatru na blagodati a on puše u nju; on je taj koji mu je omogućio da baca vatru a zatim ga pomogao puhanjem (u nju), a kada zažesti njezino buktanje zazove u pomoć od požara, i opet mu svrha bude grdnja sudbine.

Slabić u mišljenju je rasipnik svoje prilike 3

 

Sve dok, kada mu prođe stvar, kori sudbinu.  4

 

El-Fevaid: 226; Dar Ibn Redžeb

Druženje braće muslimana >>