Ovo je 1. dio od 7 u serijalu Hadisi o postu

Rekao je Uzvišeni Allah:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِى عَنِّى فَإِنِّى قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ ٱلدَّاعِ إِذَا دَعَانِ فَلْيَسْتَجِيبُوا۟ لِى وَلْيُؤْمِنُوا۟ بِى لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ ١٨٦

186 A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.

El-Bekare, 186

Nakon što je Allah spomenuo ljudima propise posta, nadovezao je to harfom el-vav (tj. veznikom ‘i’) u narednom ajetu obraćajući se Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem posebno, a što je vrsta izražaja poštivanja od Pošaljioca subhanehu we te'ala izaslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem. I nadovezao je isto činjenicom da radu po navedenim propisima pripada nagrada koju potražuje svako ko isto izvršava – pa Allah odgovara na pitanje koje dolazi u svijest postača, tj. odgovara da Allah nadgleda ovo djelo iz blizine, da nabraja i veliko i malo od djela vezanih za post i da nagrađuje za isto.

Neki učenjaci su zaključili iz ajeta da je pohvalno činiti dovu prilikom svakog završetka propisanog dobrog djela, naročito posta. Ovo podržavaju i hadisi koji se bilježe u poglavlju o dovi postača prilikom iftara. Isti hadisi, iako su slabi, dolaze istovremeno s više strana pa podupiru jedni druge, odnosno i osnove Islama ukazuju na pohvalnost dove u tajnosti pri konačnici propisanog djela s molbom da se isto ukabuli. Ovo važi jer je osnova kod dove da bude u sebi zbog riječi Uzvišenog:

ٱدْعُوا۟ رَبَّكُمْ تَضَرُّعًا وَخُفْيَةً إِنَّهُۥ لَا يُحِبُّ ٱلْمُعْتَدِينَ ٥٥

55 Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.

El-A'raf, 55

, kao i zbog ovog ajeta: فَإِنِّی قَریبٌ – “…pa Ja sam uistinu blizu…” gdje su ove riječi okolnost koja ukazuje na pohvalnost dove u sebi. Naime, i tajno i javno kod Allaha je isto, ali je tajno činjenje dove bliže iskrenosti, i jer Allah voli dovi u osami, i što Ga ne doziva pojedinačno osim onaj koje je ubjeđen u Njegovu blizinu.
Općenito zikr i dova su pohvalni nakon propisanih ibadeta, tj. Allah je isto propisao kod brojnih ibadeta, poput namaza, posta – kao u ovom ajetu – i hadždža. 1

U ajetu je dokaz da je odaziv Allaha na dovu roba predanog ibadetu, koji slijedi uputu, bliži nego li roba griješnika koji kontrira uputi. Zato je rekao:  فَلْیَسْتَجیبُوا لی – “…pa neka Mi odgovore…” , tj. ako odgovore pokornošću, odgovoriću im. Kad god je čovjek bliži Allahu preči je da mu se odgovori na dovu.
Prenosi se u tefsiru od nekih selefa da su ove riječi :  فَلْیَسْتَجیبُوا لی tumačili sa ‘neka Mi dove’. Ovo se prenosi od Enesa ibn Malika radijellahu 'anhu . 2

Allah se odaziva na dovu Svoga roba po onome što Allah vidi ispravnim Svome robu na dunjaluku i ahiretu, ne kako to vidi rob, jer Allah ne požuruje ljudima zlo kada bi to od Njega tražili:

وَلَوْ يُعَجِّلُ ٱللَّهُ لِلنَّاسِ ٱلشَّرَّ ٱسْتِعْجَالَهُم بِٱلْخَيْرِ لَقُضِىَ إِلَيْهِمْ أَجَلُهُمْ فَنَذَرُ ٱلَّذِينَ لَا يَرْجُونَ لِقَآءَنَا فِى طُغْيَٰنِهِمْ يَعْمَهُونَ ١١

11 Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati.

Junus, 11

Pa kako da odgovori kada čovjek traži neko dobro koje ga zapravo pređe u zlo?!

Allah zna što rob ne zna, otuda nekada zastire od insana da mu odgovori na nešto pojedinačno što on želi jer insan ne zna kakvo bi bilo njegovo stanje u tom slučaju – stoga mu Allah s blagošću i milošću nadomjesti što je tražio nečim drugim.

Što se tiče samog odaziva Allaha na dova koja ispunjava sve uslove – taj odaziv je odlučan i definitivan po maločas navedenom značenju, odnosno nije kategorično da bude odgovor na dovu po tačno onome što rob želi. Ovo značenje pojašnjavaju i Njegove riječi:

بَلْ إِيَّاهُ تَدْعُونَ فَيَكْشِفُ مَا تَدْعُونَ إِلَيْهِ إِن شَآءَ وَتَنسَوْنَ مَا تُشْرِكُونَ ٤١

41 Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali.

El-En'am, 41

. U ajetu je ograničio da će otkoniti nešto po Svojoj volji koja je uvijek iznad volje roba; Njegova volja slijedi Njegovo znanje i mudrost.

Sažeto iz tefsira navedenog ajeta
Et-Tefsiru ve-l-bejan: 1/ 238 – 242. ; Šejh ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi, Allah ga sačuvao.

<< Šesti hadis: Nijjet posta<< Peti hadis: U vezi šerijatskog značenja posta<< Četvrti hadis: O obaveznosti posta i nekim mudrostima njegovog propisivanja<< Obveseljavanje nastupom ramazana<< Drugi hadis: Ne postite dok ne vidite mlađak<< Prvi hadis: Propis posta u danu pred ramazan