By Od Hafse majke vjernika radijellahu 'anha se prenosi da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Ko ne nanijjeti post prije zore, on nema posta.“ 1
Hadis upućuje na to da post mora imati nijjet, kao i ostali ibadeti i to je stvar oko koje su učenjaci složni. Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje: „Učenjaci su složni da je svaki ibadet namjera sama za sebe, kao što namaz, post i hadždž nisu ispravni osim sa nijjetom.“ Zato što je post ostavljanje (jela i pića) specifično samo u poznatom vremenu, i zato što suzdržavanje nekad biva radi tjelesne koristi, te zbog toga post ima potrebu za nijjetom. Rekao je Uzvišeni:
وَمَآ أُمِرُوٓا۟ إِلَّا لِيَعْبُدُوا۟ ٱللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ ٱلدِّينَ حُنَفَآءَ وَيُقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَيُؤْتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ وَذَٰلِكَ دِينُ ٱلْقَيِّمَةِ ٥
5 a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.
El-Bejjine, 5
I rekao je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem.: „Djela su prema namjerama (nijjetu), i svakom čovjeku pripada ono što je na naumio.“ 2
Mjesto nijjeta je srce, pa ko naumi da će sutra postiti, već je nanijjetio. Nijjet je ispravan u bilo koja doba noći, zbog govora Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: „…prije zore…“ , a to „prije“ se odnosi na bilo koji dio noći. Od znakova nijjeta je ustajanje postača na sehur, ili pripremanje za njega pa makar i ne ustao, jer je nijet prisutan i tu je kod svakog muslimana koji je navikao na post, pa ko jede ili pije s nijjetom posta, već je nanijjetio.
Donošenje nijjeta noću, prije zore, je specifično samo za obavezni post, po jednom od dva mišljenja, zbog govora Aiše radijellahu 'anha: „Ušao je kod mene Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem jednog dana i rekao: „Ima li kod vas išta (hrane)?“ , rekle smo: „Nema.“, rekao je: „Ja ću onda postiti.““3. Pa njegovo sallallahu 'alejhi ve sellem traženje jela ukazuje da on nije nijjetio post prije toga, a njegov govor „Ja ću onda postiti.“ ukazuje da je otpočeo sa nijjetom u toku dana. To također potvrđuje postupak ashaba radijellahu anhum kao što su Ebu Hurejre, Ibn Abbas, Huzejfe Ibnul-Jeman, Ebu Talha i Ebu Derda’.
Kaže šejhu-l-islam ibn Tejmijje rahimehullah: „Što se tiče dobrovoljnog posta, dovoljan je nijjet i u toku dana, na što ukazuje njegov govor sallallahu 'alejhi ve sellem: ‘Ja ću onda postiti.’ , jer je dobrovoljni post širi od obaveznog, kao što su u propisanim namazima neki ruknovi vadžib, kao što je stojanje na zemlji, dok kod dobrovoljnog nije vadžib, zbog toga što je Allah načine obavljanja dobrovoljnih ibadeta učinio širokim svojim robovima, pa su vrste dobrovoljnih ibadeta uvijek šire od vrsta propisanih … i ovo je srednje mišljenje.“
Pa ako postač nanijjeti nafilu u toku dana, ispravan mu je nijjet, ali mu se neće brojati šerijatski postom za kojeg će biti nagrađen, osim od vremena početka nijjeta, zato jer ono što je prije toga nije s ciljem približavanja Allahu, pa ne spada u ibadet, a uvjet toga je da ne uradi nešto što kvari post poslije zore, to jest prije nijjeta, a ako uradi nešto što kvari post, bez razilaženja neće mu biti ispravan post tog dana.
Od onih koji moraju imati nijjet posta, su oni koji imaju opravdanje (‘uzr) zbog kojeg im je dozvoljeno nepostiti, npr. bolesnik ili putnik, pa nekad posti a nekad ne posti, pa kad želi postiti, mora obnoviti nijjet, zbog razdvajanja dana posta od dana iftarenja. Takođe, potrebu za nijjetom ima i onaj ko napašta ramazan, ili posti zbog zavjeta ili otkupa. A Allah najbolje zna.
Allahu učini naša dijela ispravnim, i radi Tvog lica iskrenim, i podari nam uspjeha u onome što Ti voliš i čime Si zadovoljan, i proživi nas u društvu bogobojaznih, i oprosti nama, roditeljima našim i muslimanima svim.
