Možda nekoga njegov grijeh odvede u džennet?

Članci u serijalu:

Rekao je Ibnu-l-Kajjim u svome djelu El-Vabilu-s-sajbu rahimehullah:

„Kada Allah hoće Svome robu hajr otvori mu vrata tevbe, kajanja, slomljenosti (prema Allahu), poniznosti, iskazivanja ovisnosti o Njemu, traženja pomoći od Njega, iskrenog pribjegavanje Njemu, stalnosti u usrdnom moljenju, dove, i približavanja Njemu u onome što može činiti od dobrih djela – a upravo je određeni grijeh bio uzrok ove Njegove milosti, dotle da Allahov neprijatelj (tj.Šejtan) kaže: ‘kamo sreće da sam ga ostavio, i da ga nisam odveo u grijeh.’

Ovo je značenje govora nekih od selefa kada su rekli: ‘Zaista rob uradi grijeh i radi njega uđe u džennet, i uradi dobro djelo i uđe s njime u vatru.’ Rekoše: ‘Kako to?’ Reče: ‘Uradi grijeh, pa neprestano bude otvorenih očiju bojeći se zbog tog grijeha, sažaljiv, pod strahom, uplakan i pokajnik, stidan od svoga Gospodara – neka je uzvišen, pognute glave pred Njim, slomljenog srca prema Njemu. Tako taj grijeh bude uzrokom sreće i spasa ovog roba, dotle da mu taj grijeh bude korisniji od mnogih djela pokornosti, a zbog svih spomenutih stvari koje su uslijedile iza tog grijeha, stvari u kojima je sreća i spas roba, čak da taj grijeh bude razlogom njehovog ulaska u džennet.

I uradi čovjek dobro djelo, pa to neprestano spočitava svome Gospodaru, oholi se s tim dobrim djelom, vidi samo sebe i divi se sebi, uznosi se time, i govori: ‘Uradio sam i uradio.’ Pa mu to ostavi u naslijeđe samodopadanje, oholost, lažni ponos, uznošenje nad drugim, a što bude uzrokom njegove propasti.

Kada Allah želi ovome miskinu dobro, iskuša ga sa stvari koja ga slomi pred Njim, s kojom ponizi svoj vrat (pred Allahom), i sebe predstavlja malim pred Njim. A ako mu želi nešto drugo, onda ostavi njega i njegovu umišljenost i oholost. Upravo ovo je stanje kada Allah ostavi roba na cjedilu – stanje koje nužno vodi u njegovu propast.

Zaista, svi prosvjećeni (koji su spoznali Allaha) su složni da je uspjeh sljedeće: da te Allah ne prepusti samom sebi, i da je Allah napustio čovjeka u tome da ga Uzvišeni prepusti samom sebi.
Onaj kome Allah želi hajr, otvori mu vrata poniznosti, slomljenosti (srčane), stalno pribjegavanje Allahu Uzvišenom, pokazivanje ovisnosti o Njemu, da vidi vlastite mahane, svoju lahkomislenost i neznanje, sopstvenu nepravdu i neprijateljstvo svoje duše, i ujedno da uočava blagodati svoga Gospodara, Njegovo dobročinstvo i milost, Njegovu plemenitost i dobrotu, Njegovu neovisnost i hvalu koju zaslužuje. 1

Navigacija serijalom<< Lijep ahlak proističe iz bogobojaznostiIzraslo iz grijeha >>

  1. El-Vabilu-s-sajbu: 9,10; Dar ‘Alemu-l-fevaid.