Stepen učesnika bitke na Bedru

Članci u serijalu:

Mnogim ljudima je nejasno značenje Vjerovjesnikovog sallallahu 'alejhi ve sellem govora upućenog Omeru radijellahu 'anhu : „A šta ti znaš, možda je Allah imao uvid o učesnicima Bedra pa rekao: ‘Radite šta hoćete, već sam vam oprostio.'“ 1

Vanjština ovog hadisa ukazuje na dozvoljenost svakog djela njima, i da odabiru šta god hoće od postupaka – a ovakvo značenje je nemoguće. Otuda je skupina učenjaka – od njih je Ibnu-l-Dževzi rahimehullah – rekla: Ne cilja se sa riječima ‘radite’ budućnost, nego se ciljano značenje odnosi na prošlost, te je stoga podrazumijevano značenje govora: ‘Koje god djelo da imate, već sam vam oprostio.’ Kaže (Ibnu-l-Dževzi): Na ovo upućuju dvije stvari:

  1. Da se govor tiče budućnosti onda bi drugi dio (pogodbene) rečenice glasio: “…oprostiću vam”;
  2. Da ne postoji način za shvatiti da se ovo (davanje oprosta) odnosi uopšteno na sve grijehe (tj. i buduće grijehe).

Suština ovog odgovora jeste: “Ja sam vam oprostio zbog ove vaše bitke ono što ste prethodno imali od grijeha.”

Međutim, ovaj odgovor u tumačenju hadisa je slab s dvije strane:

Prva: izraz ‘radite’ to odbija jer je on upotrebljen za budućnost, a ne za prošlost. Riječi: ‘Već sam vam oprostio’ ne iziskuju da je značenje ‘radite kako ste činili’, jer su njegove riječi ‘već sam oprostio’ zapravo potvrda da će se zadobiti oprost u budućnosti, kao što su riječi Uzvišenog (u prijevodu) : „Došla je Allahova odredba…“ (En-Nahl , 1), i „Došao je tvoj Gospodar…“ (El-Fedžr, 22), i mnogi slični ajeti. 2

Druga: da isti ovaj hadis gore spomenuto tumačenje odbacuje, jer je razlog ovih kazanih riječi slučaj Hatiba radijellahu 'anhu i njegovo odavanje tajne na štetu Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem . To je, dakle, bio grijeh učinjen nakon bitke na Bedru, ne prije Bedra, i isti je povod ovog hadisa, i upravo se na ovaj grijeh cilja sa dotičnim izrazom u hadisu, tj. ‘već sam vam oprostio.’

Onaj ko misli u vezi ovoga da je ovo govor upućen ljudima (tj.ashabima) za koje je Allah znao da neće napustiti svoju vjeru već da će umrijeti u islamu, i da će se možda primaknuti nekim grijesima koje drugi ljudi čine, međutim da ih Allah neće ostaviti da ustrajavaju u tome, nego će im olakšati iskreno pokajanje, traženje oprosta i činjenje dobrih djela koja brišu trag grijeha, i misli da ovo važi specifično za njih, a ne i druge, jer se to u vezi njih ostvarilo, i da je njima sve oprošteno – sve ovo ne brani da se sam oprost zadobio putem uzroka koji bijahu pri njima, kao što ne podrazumjeva da su oni obustavili izvršavanje obaveza uzdajući se u obećani oprost. Kada bi bilo da je oprost dobiven bez ustrajavanja u izvršavanju naredbi, onda nakon toga ne bi trebali obavljati namaz, post, hadždž, zekat i džihad, a ovo je nemoguće, a Allah najbolje zna.

Od najpotvrđenijih obaveza jeste pokajanje. Naime, garancija oprosta ne stavlja van snage uzroke kojima se dobiva oprost. Slično ovome je govor Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem u drugome hadisu: „Jedan rob je počinio grijeh pa onda rekao: O Gospodaru, učinih grijeh pa mi ga oprosti, i On mu oprosti. Zatim je potrajalo koliko je Allah htio da potraje i onda je učinio drugi grijeh, pa je rekao: O Gospodaru, uradio sam grijeh, pa ga oprosti meni, i On mu oprosti. Potom je potrajalo koliko je Allah htio da potraje a zatim je opet učinio neki grijeh pa kazao: O Gospodaru, počinio sam grijeh, pa mi ga oprosti. Onda je Allah rekao: Ovaj Moj rob je spoznao da ima Gospodara koji oprašta grijehe ili kažnjava za njih, pa sam oprostio Svome robu, i neka radi šta hoće.“ 3

U ovome hadisu nije posrijedi opšta dozvola zabranjenih stvari i grijeha ovome robu od strane Allaha, nego tekst ukazuje da On njemu oprašta dok god je takav, tj. kada učini grijeh pokaje se.
Navedeni slučaj važi posebno za ovog roba jer je Allah znao da on neće ustrajati na grijehu, već da se kaje kad učini grijeh – otuda isti propis obuhvata svakog čije stanje bude kao stanje ovog roba. Međutim, ovo izričito važi za ovakvog roba, kao što prethodni hadis izričito važi za učesnike Bedra.

Poput toga, svaki ashab kojeg je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem obradovao džennetom ili ga obavjestio da mu je oprošteno – kao i svi ostali ashabi – nije razumio iz toga dozvolu grijeha i nepokornosti Njemu, i da će mu Allah preći preko ostavljanja obaveza. Naprotiv, oni su bili većeg truda, opreza i straha nakon ove radosne vijesti negoli prije nje, poput desetorice kojima je posvjedočeno da će u Džennet. Tako je Ebu Bekr radijellahu 'anhu bio žestokog opreza i strahovanja, takođe Omer radijellahu 'anhu . Oni su znali da je ova opšta radosna vijest ustvari ograničena određenim uslovima, i da se na istome mora ustrajati do smrti, i da je to sve uvjetovano nepostojanjem prepreka (da se uđe u džennet). Nije niko od njih shvatio sveopštu dozvolu u činjenju kojih god hoće djela.

El-Fevaid: 22-24; Dar Ibn Redžeb.

Navigacija serijalom<< Obećanje svakome ko se kajao i čuvao

  1. Hadis bilježe Buhari: 3007, 4274 i Muslim: 2494.

  2. Tj. doći će Allahova odredba, i doći će Gospodar tvoj, kako se citirani ajeti prevode upotrebom tefsira istih. Naime, oba glagola u ajetima su u prošlom obliku ali označavaju budućnost. Isti je slučaj i sa citiranim hadisom. Ovo je, zapravo, način izražavanja u arapskom jeziku. (op.prev.)

  3. Hadis bilježe Buharija: 7507, i Muslim: 2758.