Doista je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka na ovom svijetu sa određenim ciljem, jasnom funkcijom, i potvrđenim zadatkom i potčinio mu sve što je na Zemlji, od mora, rijeka, vjetrova, kiša, brda, dolina, životinja, biljaka, i ostalih Allahovih stvorenja na Njegovoj Zemlji. Štaviše, omogućio mu je da spozna i otkrije neke od prirodnih zakona i životnih pravila, kako bi postao vičan ovom važnom cilju zbog kojeg ga je Uzvišeni Allah i stvorio. Stoga, cilj je ogroman, misija naporna, i emanet težak, do te mjere da su se čak nebesa i Zemlja ustegle i pobojale ponijeti ga. Rekao je Uzvišeni:

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْإِنسَانُ

“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek”1.2

Uistinu, ovaj veličanstveni cilj, naporna misija i težak emanet kojeg je čovjek ponijeo i kojim se od ostalih stvorenja izdvojio, jeste ustvari zastupanje Uzvišenog Allaha na Njegovoj Zemlji. Uzvišeni Gospodar, Vladar svih vladara, Vlasnik nebesa i Zemlje je stvorio čovjeka kako bi ga učinio namjesnikom na Zemlji, i kako bi bio odgovoran za ono zbog čega ga je učinio namjesnikom.

Uzvišeni Allah, obavještavajući meleke o zadaći zbog koje je stvorio čovjeka, kaže:

وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي جَاعِلٌ فِي الْأَرْضِ خَلِيفَةً

“A kada Gospodar tvoj reče melecima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika – halifu postaviti!'”3.

Kaže imam Taberi: “Ja ću na Zemlji postaviti svog halifu, koji će Mene mijenjati u suđenju između Mojih robova, a, uistinu, taj halifa jeste Adem, i svaki onaj ko njegovim putem ide u pokornosti Allahu, i pravednom suđenju između Njegovih stvorenja.”4

Dok Ibn Kesir kaže: “Oni (meleci) su razumjeli da je halifa onaj koji presuđuje među ljudima u onome što se između njih događa od nepravde, i koji ih sprečava od zabranjenih i loših stvari, ovo je spomenuo El-Kurtubi.”5

Zatim kaže: “Ovim ajetom Kurtubi i drugi učenjaci dokazuju obaveznost postavljanja halife kako bi rješavao ono oko čega se ljudi spore, i uklonio ono oko čega se prepiru, i kako bi pomogao mazluma nad zulumćarom, izvršavao šerijatske kazne, odvraćao od činjenja grijeha i zbog ostalih važnih stvari koje se ne mogu činiti osim uz postojanje imama, a ono bez čega se obaveza ne može ispuniti i samo postaje obaveza.”

Čovjekovo namjesništvo na Zemlji i njegovi uvjeti

Pošto je čovjekovo namjesništvo na Zemlji uslovljeno jednim uslovom, a to je pridržavanje za pokornost Svemogućem Gospodaru, Vlasniku naredbe i zabrane, od izvršavanja Njegovih naredbi tražeći Njegovu nagradu i klonjenja zabrana iz straha od Njegove kazne, sve ovo u okviru štovanja, ljubavi i veličanja, po tome je stvar namjesništva na Zemlji ustvari isto što i čovjekovo obožavanje (‘ibadet) Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni Allah:

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ

“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.”6

Ibn Tejmije je kazao: “On biva obožavan u svakom vremenu onim što je naredio u tom vremenu.”7

A Ibn Kesir kaže: “Značenje ajeta da je On Uzvišeni stvorio robove kako bi obožavali samo Njegova Jedinog, Koji druga nema, pa onaj ko Mu se pokori On će ga najpotpunijom nagradom nagraditi, a onaj ko Mu nepokoran bude, kaznit će ga najžešćom kaznom.”