Podjela ovoga ummeta na skupine, koje će sve biti u Vatri osim jedne

Bez obzira na sve to velika većina naroda su odbili išta drugo osim da oponiraju i podijele se, osim onih kojima se Allah smilovao, počeli su se raspravljati među sobom pa su postali stranke i skupine, pa su podijelili Kur'an u dijelove,¹ pa su udarali jedan dijelom drugi, i oponirali istini nakon što im je došlo znanje i jasni dokazi, kao posljedica nepravde koju su jedni drugima činili. U pogledu njih su se obistinile riječi Uzvišenog:

وَلَوْ شَاءَ رَبُّكَ لَجَعَلَ النَّاسَ أُمَّةً وَاحِدَةً ۖ وَلَا يَزَالُونَ مُخْتَلِفِينَ ﴿١١٨﴾ إِلَّا مَن رَّحِمَ رَبُّكَ ۚ وَلِذَٰلِكَ خَلَقَهُمْ ۗ

“A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio.”²

Kao i riječi Njegovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: “Zaista su se narodi Knjige podijelili u njihovoj vjeri na sedamdeset i dvije skupine, dok će se ovaj umet podijeliti na sedamdeset i tri skupine – tj. strasti – sve će biti u Vatri, osim jedne. A to je džemat.”³ U drugom rivajetu stoji: “Pitaše: ‘Koja je to skupina, Allahov poslaniče?’ Odgovori: ‘Ono na čemu sam ja i moji ashabi.’“⁴

Kaže Katade: “Oni kojima se Allah smilovao su sljedbenici džemata, pa makar im tijela i kuće bili udaljeni jedni od drugih.” a grešnici su razjedinjeni, makar im tijela i kuće bili ujedinjeni.”⁵

I nije dugo potrajalo, pa su ljudi napustili Allahovu subhanehu we te'ala uputu i sunnet Njegovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, pa su strasti počele da ih odvlače, a razilaženja cijepaju, pa su počeli davat prednost mišljenjima ljudi, filozofskim zabludama i praznim naklapanjima kelamija nad Allahom i Njegovim Poslanikom, pa su zalutali i mnoge sa Allahova puta u zabludu odveli, sa Njegovog jedinog ispravnog puta, pa im je šejtan nejasnim učinio stvari njihove vjere. Istinu je rekao Allah kada je rekao:

قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُم بِالْأَخْسَرِينَ أَعْمَالًا ﴿١٠٣﴾ الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا ﴿١٠٤﴾

“Reci: ‘Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,  čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?”⁶

Kaže Ibn Kesir: “Zaista ovaj plemeniti ajet obuhvata haridžije, kao što obuhvata židove i kršćane i one mimo njih i nije objavljen ovima posebno, već je općenit svakome onom koji robuje Allahu na način kojim Allah nije zadovoljan misleći da je pogodio i da su njegova djela prihvaćena, a ustvari je pogriješio i njegova djela su odbačena.”⁷.

I istinu je rekao Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: “Zaista ćete slijediti običaje onih prije vas, stopu po stopu, korak po korak, dotle, da kada bi oni ušli u gušterovu rupu, i vi bi za njima!“ „Allahov Poslaniče“, upitaše, “je li jevreje i kršćane?“ „A koga drugog!“ – odgovorio je.⁸.