Međutim, Allah je htio da u ovom moru podijeljenosti i razilaženja, da dodijeli svojoj pravoj vjeri onoga ko će sprovesti Allahovu volju, prethodno spomenutu, da sačuva ovu vjeru, i da nakon Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem je se na najljepši način pridržava. Pa su istinski bili od “vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu.”1 Ashabi poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem su to obavili na najbolji mogući način, izvršili su emanet koji im je povjerio njihov Gospodar na najljepši način, pa su je prenijeli onima nakon njih od tabi'ina kompletnu, bez nedostataka. Tabi'ini nakon njih su bili najbolji nasljednici najboljih predhodnika, pa su nakon njih ponijeli emanet ove vjere onima nakon njih od imama sunneta, i onima koji su koračali njihovim putem, i povodili se njihovom uputom ne osvrćući se na to što će oponirati onima koji oponiraju, niti za onima koji su ih na cjedilu ostavili od sljedbenika strasti, novotarija i zabluda, pa su se prihvatili Poslanikove sallallahu 'alejhi ve sellem upute, njegovog sunneta i predaja, pa se toga pridržavali, zapamtili i podučili generacije nakon njih.

Tako su ehlus-sunne i oni koji su bili na istini prihvatali barjak sunneta i ostatke poslanstva od onih koji su bili prije njih i prenosili onima koji su dolazili nakon njih i slijedili ih i bili na njihovoj uputi od kasnijih generacija, sve dok barjak sunneta nije postao jasan i istaknut u svakom vremenu i naraštaju, ponijeli su ga pojedinci te spašene skupine visoko razviorenog, čistog i blistavog, čuvajući ga onima nakon njih, sve dok Allah ne naslijedi Zemlju i sve što je na njoj. Kaže Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: “Neće prestati skupina od moga ummeta biti na istini, sve dok ne dođe Allahovo određenje, a oni na tome.”2

Tokom vremena i susretanjem naraštaja, ukorijenile su se osnove i temelji ove spašene skupine, i utvrdio njen pravac, izdvojilo vrelo njene misli i izvor njenog znanja, zabilježeno njeno vjerovanje, koje se razlikovalo od vjerovanja ostalih sekti, pa je ova skupina postala u odnosu na ostale sekte u ummetu kao islamski ummet u odnos na ostale ummete,3 pa su se njeni sljedbenici razlikovali od ostalih bilo u vjerovanju, razumijevanju propisa, ponašanju ili etici, pa su postali najbolji svjedoci ovoj vjeri, pa je Allah putem njih uspostavio dokaz protiv Svojih robova u svakome vremenu i generaciji, a njihovi imami nisu prestali biti blistava sunca, koja obasjavaju put svakome onom kome Allah želi dobro i uputu, u slijeđenju puta Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, njegove upute i njegovog sunneta.