Akida

Definicija selefa

U jeziku “selef” označava one koji su bili prije tebe od očeva (djedova) i bližnjih rođaka, kao i one koji su iznad tebe godinama i ugledom.1 Selef su prethodnici; selef nekog čovjeka su njegovi roditelji.2

A u terminologiji, u većini definicija, termin selef se vraća na ashabe, ili na ashabe i tabi'ine, ili na ashabe, tabi'ine i tabi'i tabi'ine od prvaka među učenjacima kojima se svjedoči imamet i ugled, kao i slijeđenje Kur'ana i sunneta.

Kaže Kilšani rahimehullah: “Selefu salih – to je prva generacija učenjaka postojanih u znanju koji slijede uputu Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, onih koji čuvaju njegov sunnet i onih koje je Allah odabrao da budu njegovi drugovi. Allah ih je odabrao da uspostave Njegovu vjeru i budu predvodnici ovome ummetu. Oni su se istinski borili na Allahovom putu, savjetovali i činili samo dobro pripadnicima ovoga ummeta. Svoje živote su založili kako bi Allah njima bio zadovoljan i On ih je pohvalio u Svojoj Knjizi, pa ih je obaveza slijediti u onome što su prenijeli, slijediti njihove stope u onome što su radili i tražiti oprosta za njih.”3

Ebul-Hasen rahimehullah veli: “To su ashabi sa onim što su govorili i radili, kao i njihova tumačenja i pravni propisi koje su donijeli iz svog idžtihada.” 4

Rekao je Adevi u svojoj Hašiji: “Pod ovim terminom isključivo cilja na ashabe, jer Ibn Nadži kaže: ‘Es-Selefus-Salih je opis koji kada se spomene označava ashabe, a drugi mimo njih se njime ne podrazumijevaju’.” 5 Gazali o selefu kaže: “Mislim na pravac ashaba i tabi'ina.”6

Kaže Badžuri: “Pod selefom se podrazumijevaju oni koji su prethodili od poslanika, ashaba, tabi'ina i tabi'i tabi'ina, posebno četvorice imama mudžtehida.”7

Šejh Mahmud Hafadži veli: “Ovaj vremenski okvir nije dovoljan sam po sebi sve dok se tome ne doda suglasnost stavova sa Kur'anom i sunnetom. Onaj čije se mišljenje raziđe sa Kur'anom i sunnetom, takav nije selefija pa makar živio među ashabima, tabi'inima ili tabi'i tabi'inima.”8

A šejh Ibn Hadžer El-Katari u svome djelu “Vjerovanje selefa sa razumskim i šerijatskim argumentima” kaže: “Pod pojmom ‘pravac selefa’ misli se na ono na čemu su bili plemeniti ashabi radijellahu anhum, oni koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana (tabi'ini), oni koji dolaze nakon njih (tabi'i tabi'in), predvodnici u vjeri kojima je posvjedočen imamet i čiji udio u vjeri je veliki i čije govore ljudi prihvataju potonje generacije od prethodnih, poput četvorice imama, Sufjana Es-Sevrija, El-Lejsa Ibn S'ada, Ibn Mubareka, Nehaija, Buharije, Muslima, i ostalih sakupljača sunena, mimo onih koji su optuženi (sa pravom) za novotariju ili su poznati po imenu koje nije zadovoljavajuće, poput: haridžija, rafidija, murdžija, džebrija, džehmija ili mu'tezila.”9

Dakle, selef je termin koji označava predvodnike među prethodnicima u prva tri blagoslovljena stoljeća, od ashaba, tabi'ina i tabi'i tabi'ina koje je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem spomenuo u hadisu: “Najbolja je moja generacija, zatim oni nakon njih a zatim oni nakon njih. Zatim će doći generacije čije će svjedočenje prestizati zakletvu a zakletva prestizati svjedočenje.”10

Pa svako ko se drži vjerovanja i osnova kao što su to radile ove (prve) generacije biće njima i pripisan, makar bili od njega udaljeni mjestom ili vremenom. A oni koji se razilaze sa njima nisu od njih, makar živjeli sa njima u istom mjestu i vremenu.