Iz djela: Iktida’us-siratil-mustekim, 17-18

Šerijatski propis je da musliman ne bi smio raditi ništa posebno na dane kada nevjernici slave svoje praznike što inače ne bih radio u ostalim danima. Ove dane treba tretirati kao i sve druge obične dane. Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je zabranio svojim ashabima da se bave sportom i slavljem na dva dana kada su predislamski arapi uobičavali da se bave sportom. Takođe zabranio im je i da žrtvuju životinje na mjestima gdje su mnogobošci uobičavali da slave svoje praznike.

Nevjernici strastveno slave i ukazuju na 25. decembar kao na dan rođenja Isa 'alejhisselam. Rituali koji se vezuju za kršćane na ovaj dan su poput paljenja vatri, pripremanja slatkih jela i slično. Danas je ovaj dan postao kao sastavni dio kršćanske vjere i njihov sveti dan. Ovakva tvrdnja nema nikakvo utemeljenje u islamu i ovaj dan se ne spominje kod naših čestitih prethodnika. U kasnijim vremenima muslimani su počeli da posuđuju ovaj dan od kršćana. Ovo je vjerovanje kršćana i muslimanima je zabranjeno da obilježavaju ovaj dan.

Muslimanima je zabranjeno obilježavanje ovih praznika od sljedbenika knjige i drugih nevjernika iz dva razloga:
Prvi, to je imitiranje nevjernika.
Drugi, to je od djela novotarije.
Sve takve proslave i okupljanja koja su postala nejasna radi novotorija pri njima se tretiraju na isti način sve jedno da li liče ponašanju nevjernika ili ne.