Učenjaci i časni ljudi iz ovog ummeta su se uvjek plašili slave i toga da budu poznati među drugim ljudima. Mrzili su da se njihovo ime puno spominje, i vidjeli bi ih kako bježe od ljudi kao da bježe od fitne. U drugim prilikama bi ih vidjeli da napuštaju predavanje (halku znanja) koje bi držali radi prevelikog rasta broja ljudi na njoj.

Ispod su navedeni neki od govora naših prethodnika koji upućuju na činjenicu koliko su držali do iskrenosti, i koliko su bježali od slave i od hvale njihovog imena.

Ibn Mes'ud radijellahu 'anhu je rekao: ”O ljudi, budite izvori znanja i svjetiljke upute! Držite se svojih kuća i budite poput svjetla u noći, oživite svoja srca, skromne odjeće – bićete poznati među stanovnicima Dženeta, a sakriveni od stanovnika Zemlje.”

Neki čovjek je došao Bišru rahimehullah i rekao: ”Savjetuj me!” Pa mu je rekao: ”Neka tvoj spomen bude nepoznat…” i nakon toga su našli tog čovjeka kako plače jer je njegovo ime postalo poznato u mesdžidu.

Ibrahim En-Nehai i El-Hasan su govorili: ”Dovoljno je čovjeku zla da bude postavljen u stvarima vjere i dunjaluka (da postane poznat), osim koga Allah sačuva. Bogobojaznost je ovdje, pa je pokazao na prsa tri puta.”

Ibrahim ibn Edhem rahimehullah je rekao: ”Rob koji voli slavu nije iskren sa Allahom.”

Asim rahimehullah je rekao: ”Ako bi više od četiri čovjeka sjela u društvo Ebu-‘Alije on bi ustao i otišao.”

Davud Et-Ta'i rahimehullah je govorio: ”Bježi od ljudi kao što bi pobjegao od lava.”

Imam Ahmed je govorio: ”Radosne vijesti onome čiji je spomen Allah sačuvao od ljudi.” Također bi govorio: ”Poželim nešto što nikad neće biti … poželim da budem na mjestu slobodnom od ljudi.”

Zu-Nun 'alejhisselam je govorio: ”Zadovoljstvo sa mnoštvom ljudi (sljedbenika) je od znakova bankrota.”

Fudajl ibn Ijjad rahimehullah bi govorio: ”Ako možeš živjeti bez da budeš poznat onda tako i učini. Šta ti smeta ako te ljudi ne pohvale, a što bi ti smetalo i da te ljudi optužuju ako je Allah zadovoljan tobom?”

Muhammed ibn El-Ala ibn Musejjib rahimehullah je iz Basre pisao Muhammedu Jusufu El-Asbahaniju rahimehullah pa mu je rekao: ”O brate moj, ko voli Allaha, voli da ostane nepoznat.”

Bišr ibn El-Haris rahimehullah je rekao: ”Ne znam niti jednog čovjeka koji voli slavu sem da takav izgubi vjeru i bude osramoćen. Niko od onih koji vole Allaha ne voli da bude poznat među ljudima.”

Takođe je rekao: ”Onaj koji voli da ga svi poznaju nikada neće osjetiti slatkoću ahireta.”

Jezid ibn Ebi Habib rahimehullah je rekao: ”Zaista je fitna za učenjaka da mu njegov govor postane draži od tišine i slušanja.”

Ebu Hurejre radijellahu 'anhu je govorio: ”Da nije ajeta u Allahovoj knjizi zaista vam ne bi ništa prenio:

إِنَّ ٱلَّذِينَ يَكْتُمُونَ مَآ أَنزَلْنَا مِنَ ٱلْبَيِّنَٰتِ وَٱلْهُدَىٰ مِنۢ بَعْدِ مَا بَيَّنَّٰهُ لِلنَّاسِ فِى ٱلْكِتَٰبِ أُو۟لَٰٓئِكَ يَلْعَنُهُمُ ٱللَّهُ وَيَلْعَنُهُمُ ٱللَّٰعِنُونَ ١٥٩

159 One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju;

El-Bekare, 159

Eš-Ša'bi rahimehullah je rekao: ”Toliko smo se trudili da navedemo Ibrahima Et-Tejmija da sjedne u mesdžid i da nam prenosi, ali je odbio.”

Ibn Ebi-Lejla je rekao: ” Upoznao sam preko sto dvadeset ashaba Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , niko od njih ne bi prenosio (hadis) osim da je volio da to njegov brat prenese umjesto njega. I niko od njih ne bi dao fetvu osim da je volio da to njegov brat učini umjesto njega.”

Abdullah ibn Abbas radijellahu 'anhu je rekao: ”Zaista Allah ima Svoje robove koji šute radi straha od Allaha iako su elokventni u govoru.”

Sufjan Es-Sevri rahimehullah je rekao: ” Ako možeš postati učenjak bez da postaneš poznat onda učini tako. Jer zaista da ljudi poznaju šta je u tebi, pojeli bi tvoje meso.”

Takođe on rahimehullah nikad ne bi dopuštao da više od tri osobe budu u njegovim halkama. Jednog dana više od tri osobe su bile prisutne pa je ustao iz straha i rekao: ” Tako mi Allaha uzeti smo, a to i ne primjećujemo. Tako mi Allaha da nas Vođa pravovjernih Omer radijellahu 'anhu vidi ovako s nekim poput mene natjerao bi me da ustanem i rekao: ”Neko poput tebe nije dostojan ovakvog skupa.”

Prenosi se da bi sjedio u strahu dok je prenosio hadise, pa ukoliko bi oblak prošao iznad njegovog sijela on bi stao i čekao da prođe iz straha da se u njemu ne nalazi kazna pripremljena za njega.

Kada je Bišr El-Hafi rahimehullah napustio prenošenje hadisa u halkama (skupovima) ljudi su mu rekli: ”Šta ćeš reći Allahu kada te upita zašto si odustao od prenošenja govora Allahovog Poslanika Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem ?” Pa im je odgovorio: ”Allahu, naređeno mi je da to radim sa iskrenošću, a ja je nisam uspio naći pri sebi.”

Rečeno je Sufjanu ibn Ujejni rahimehullah jednom prilikom: ”Zar nećeš sjesti da nam prenosiš?” Pa im je rekao: ”Tako mi Allaha, niti vas vidim dostojnim da vam se prenosi, niti sebe vidim dostojnim da me se sluša.”

Ibrahim ibn Edhem rahimehullah je rekao: ”Nikad nisam osjetio slast života osim u Šamu. Bježao sam sa svojom vjerom od planine do planine. Ko god bi me vidio rekao bi ”Ovaj je lud.” ili bi rekao ”Ovaj je obični radnik.”

On rahimehullah je takođe rekao: ”Učenjaci kada bi podučavali oni bi i radili ta djela, a kada bi ih radili bili bi i zauzeti time. A kada bi bili zauzeti time onda ne bi bili u društvu ljudi, a kada ne bi bili u društvu ljudi oni bi bili traženi, a kada bi bili traženi oni bi bježali.”

Jednom prilikom je prošao pored halke El-Evzai'ja rahimehullah i vidjeo je veliki broj ljudi pa je rekao: ”Da se ovoliko ljudi okupilo oko Ebu Hurejre radijellahu 'anhu on bi ustao i otišao.” Kada je ovo došlo do El-Evzai'ja on je ustao i napustio ovo predavanje, i to je radio od tog dana pa nadalje.”

Ibrahim ibn Edhem rahimehullah se trudio da bude udaljen od ljudi iz straha da postane poznat ili da ga spominju previše. Ali je ipak njegova slava i ime postalo toliko prošireno da su ga jednom prilikom neki ljudi tražili pa im je rečeno da je on u svom vrtu, pa kada su ga ljudi okružili govoreći ”Gdje je Ibrahim ibn Edhem?” i on im se priključio i govorio: ”Gdje je Ibrahim Ibn Edhem?” Što opet ukazuje kako su njegova ličnost i karakter bili nadaleko poznati, ali da se on sam nije isticao i da je njegov lik ostao nepoznat ljudima tako da ga nisu mogli prepoznati.”

On rahimehullah je rekao: ”Oči mi nisu osjetile zadovoljstvo i smiraj osim jednom. Proveo sam noć u mesdžidu u jednom selu u Šamu a imao sam bolestan stomak. Pa kada me muezin zatekao uzeo me za nogu i izvukao iz mesdžida.” Pronašao je smiraj u ovome jer ga čovjek nije prepoznao.