Komentari hadisa

2. Pravedni će kod Allaha biti na minberima od svjetlosti

Ovo je . dio od 45 u serijalu Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu

Abdullah b. Omer, Allah bio njima zadovoljan, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:

„Pravedni će kod Allaha biti na minberima od svjetlosti i to pored desnice Milostivog, a obje Njegove ruke su desne. To će biti oni koji budu pravedno vladali te budu pravedni u porodici i u onome za što su odgovorni“.  (Muslim; Muhtesaru-l-Munziri/sažetak Muslimove zbirke hadisa, Poglavlje o vlasti: Ko preuzme neku odgovornost, pa bude pravedno postupao: 1207)

Poslanikove sallallahu 'alejhi ve sellem riječi da su pravedni „na minberima“ upućuju na to da je pravda moralno uzdignuće na ovom svijetu, te uzdignuće na onom svijetu oličeno spomenutim minberima od svjetlosti;

Opis minbera da su od svjetlosti ukazuje da je pravičnost svjetlost na dunjaluku i zadovoljstvo sudije i suđenog, pa je shodno tome nagrada za to djelo svjetlost na ahiretu. Poput toga, nepravda je opisana tminom dunjaluka i ahireta;

„… a obje Njegove ruke su desne“ U  ovome je dokaz da su, kako to priliči Allahovoj uzvišenosti i savršenstvu, obje ruke Milostivog desne. U ovo vjerujemo bez alegoričnog tumačenja ovoga svojstva Milostivog, i bez ulaženja u kakvoću iste osobine. Naime, čovjek zbog ograničenosti svoga razuma pravi poređenje uvijek sa nečim iskustvenim – čuvnim ili viđenim –, a s obzirom da „pogledi do Njega ne dopiru“, tj. da je Allah Uzvišeni van čovjekovog empirijskog iskustva, otuda vjerujemo u Allahove osobine bez diskusije o kakvoći tih svojstava (ar. tekjif), i bez poređenja istih sa osobinama stvorenja (ar.temsil), i bez alegoričnog tumačenja tih osobina (ar.te'vil). Zapravo, vjerujemo onako kako smo o tome obavješteni Kur'anom i sunnetom bez negiranja ičega (ar.ta’til):

„Ništa nije kao On! On sve čuje i sve vidi.“ (Eš-Šura:11);

Riječi: „oni koji budu pravedno vladali…“ sadrže pohvalu i priznanje pravednosti, svejedno bila pravednost ispoljena u riječima, ili djelima, ili na drugi način, kao što je rekao Uzvišeni:

„…i kada govorite – pravedni budite, makar se ticalo i srodnika“ (6:152);

„…i kada ljudima sudite da pravično sudite“ (4:58);

„… Pravedni budite, to je najbliže čestitosti/bogobojaznosti“ (5:8);

Nakon pravednosti u vlasti rečeno je „…budu pravedni u porodici“, što aludira na općenitost pravičnosti u pogledu  svake osobe. Iako je čovjek glava porodice obavezuje ga pravedno postupanje prema njima, otuda je još preče da se pravedno odnosi prema drugim muslimanima, štaviše i prema nevjernicima. Došlo je u hadisu da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao Mu'azu b. Džebelu r.a.: „Boj se dove onoga kome je nepravda nanesena, pa makar bio nevjernik“. Ovaj dodatak „pa makar bio nevjernik“ se prenosi u rivajetu od Enesa r.a. u hadisu koji bilježi imam Ahmed (3/153);

Princip pravednosti obuhvata svakako i odgovorne poslove: „…budu pravedni u onome za što su odgovorni“.

Iz ovoga se razumije uzajamna povezanost pravednosti i povjerenja, jer neće čovjek ispuniti određeni emanet i odgovorni posao koji mu je povjeren osim ako bude pravedan.

Ovo je potvrda Kur'anskog ajeta da se poslovi ustupe sposobnom i povjerljivom, ne podobnom koji odgovara zbog stranačke, rodbinske, džematske, lokalne ili druge pripadnosti. Ovim osobinama je opisan Musa ‘alejhisselam:

قَالَتْ إِحْدَىٰهُمَا يَٰٓأَبَتِ ٱسْتَـْٔجِرْهُ إِنَّ خَيْرَ مَنِ ٱسْتَـْٔجَرْتَ ٱلْقَوِىُّ ٱلْأَمِينُ ٢٦

26 "O oče moj" – reče jedna od njih – "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana."

El-Kasas, 26

Zbog ovih riječi Uzvišenog kažemo da pravda neće biti uspostavljena osim od strane sposobnog i snažnog koji time odstranjuje sve probleme posla, i ujedno pouzdanog koji usljed vlastitog povjerenja neće upasti u iskušenje da stvar iznevjeri i izda!

Hadis je upozorenje svakome ko ovlasti nekoga ko zna da povjerenu stvar ne može ispuniti kako treba;

Takođe je upozorenje onome ko znajući nečiju nesposobnost i nepovjerenje ipak takvog ovlasti na neki posao;

Da je na svim da'ijama i pozivačima u hajr da se obavežu na pravednost u riječima, djelima, onome što pišu i svim ostalim svojim aktivnostima, te da je upravo to od razloga zadobijanja  Allahove pomoći i podrške – time će se osvijetliti njihova srca i put, i uzdići njihova vrijednost na dunjaluku i ahiretu.

I neće nepravednik uraditi nepravdu osim na svoju štetu: „Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti“. (18:49)