Hadis

38.Allah će znanje uzdići usmrćivanjem uleme

Ovo je . dio od 45 u serijalu Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu

Prenosi se od ‘Abdullaha Ibn ‘Amra radijellahu 'anhu   da je rekao: Čuo sam Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem  da kaže:  “Uistinu,  Allah neće uzeti znanje nakon što ga je dao vama tako što će ga isčupati, već će ga uzeti od ljudi tako što će usmrtiti učenjake s njihovim znanjem, pa će ostati ljudi neznalice. Bit će pitani i odgovarat će po svojim mišljenjima. Zalutat će i druge će odvoditi na stranputicu.1

  • Riječi:“ Uistinu, Allah neće uzeti znanje nakon što ga je dao vama tako što će ga isčupati“ upućuju na veličinu blagodati znanja;
  • Riječi: “već će ga uzeti od ljudi tako što će uzeti/usmrtiti učenjake s njihovim znanjem“ ukazuju na veličinu stepena uleme;
  • Ove riječi takođe imaju značenje da je usmrćivanje uleme od najvećih musibeta i nedaća;
  • Riječi: “ pa će ostati ljudi neznalice. Bit će pitani i odgovarat će po svojim mišljenjima.“ Ukazuju na revnost i trud neznalica i zabludjelih da javno nastupaju. 
  • Riječi:“ Bit će pitani – tražit će se od njih fetva.“ Ovo govori da su ljudi u stalnoj potrebi za učenjacima.;
  • Isto svjedoči o revnosti i trudu neznalica i zabludjelih da izađu u javnost u odijelu  i izgledu uleme. Tako postupaju iz razloga što znaju da su ljudi u potrebi za učenjacima;
  • Riječi:“ Zalutat će i druge će odvest u zabludu.“ Ovo govori kolika je šteta govora bez znanja, te da šteta toga nije ograničena samo na onoga ko tako postupa, već ta šteta prelazi na svakog onoga od pojedinaca i zajednica do koga dopre neznanje dotičnog. Širenje ovakve štete se povećava ako je dotični od onih koji javno nastupaju ili se trude u distribuciji onoga što je pri njemu putem sredstava informisanja, svejedno da li je nastup dotičnog od sadržaja koji se gleda,sluša ili čita.

Ovo ukazuje na veličinu grijeha onoga ko daje fetve ljudima oslanjajući se na svoje neznanje: „…ko bude pozivao u zabludu imat će od grijeha koliko su grijesi svih onih koji ga slijede bez da će to umanjiti od njihovih grijeha išta.“ 2

Dakle, ko nastoji da popravi nevaljale osobine i stanja kod ljudi bez šerijatskog znanja on time zapravo povećava rani bol, i na taj način ruši a ne gradi, cijepa a ne spaja, i čini nered a ne popravlja.

  • Da je na onima koji pozivaju u hajr da budu revnosni u traženju šerijatskog znanja i njegovom širenju među ljudima, a nakon što provjere,utvrde i pitaju ulemu o onome što im nije jasno.;
  • Na onima koji pozivaju u dobro je da budu oprezni od prikazivanja sebe učenim, te od govora bez znanja. To je je od najvećih upropaštavajućih stvari (u vjeri ), i zbog toga je Allah Uzvišeni upozorio Svoga Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem rekavši:

    وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِۦ عِلْمٌ إِنَّ ٱلسَّمْعَ وَٱلْبَصَرَ وَٱلْفُؤَادَ كُلُّ أُو۟لَٰٓئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْـُٔولًا ٣٦

    36 Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.

    El-Isra', 36

Zaista je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem  bio najhitriji među ljudima da odgovori (na postavljeno pitanje) i najrevnosnij u potčinjavanju ka pokornosti Svome Gospodaru, međutim on bi govorio „ne znam“ kada bi bio upitan o nečemu o čemu ne bi imao znanja  3

  • Hadis aludira na veličinu grijeha onoga ko u očima ljudi umanjuje status vrsnih i upućenih učenjaka. To biva iznošenjem njihovih mahana, optuživanjem,traženjem njihovih grešaka posrnuća, i na druge načine. Grijeh ovakvog se povećava ako opisuje neznalice ili one koje imaju pri sebi oskudne tragove znanja da su oni upućena ulema. Njegov grijeh je veći zato što  takvo postupanje ima za rezultat da se ljudi okreću od učenjaka i pristupaju onima koji nisu učenjaci, a sve to usljed zamršenosti poimanja tih stvari među ljudima. Kada se ljudi okrenu od svoje uleme onda nastupaju neznalice i bivaju pitani pa odgovaraju i daju fetve bez znanja, – tako sami zalutaju, a i druge odvedu u zabludu.
  • Iz hadisa se razumije da je od najvećih uzroka rasprostranjenosti novotarije u svim njezinim vrstama u društvu upravo nedostatak uleme u takvoj zajednici, ili neinteresovanje te zajednice za istinskom ulemom.