Hadis

Najbolji od vas je onaj ko nauči Kur'an i druge njemu podučava (treći dio)

Ovo je . dio od 45 u serijalu Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu

Prenosi se od Osmana radijellahu 'anhu   da je rekao  Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem

„Najbolji od vas je onaj ko nauči Kur'an i druge njemu podučava.“

Od velikih ambicija u podučavanju Kur'anu je primjer iz biografije Muhammed ibn Ahmeda El-Mukria rahimehullah :

„Proveo je dug period podučavajući  Kur'anu slijepe osobe samo radi Allaha subhanehu we te'ala (tj. bez naknade). Pred njim je brojni svijet okončao učenje (cijelog) Kur'ana…Kod njega su se uzastopno kroz dugi niz godina podučili Kur'anu mnogi ljudi.  Rekao je El-Kadi Ebu-l-Husejn rahimehullah : Podučavao je Kur'anu šesdeset i nekoliko godina, i ispratio je brojne na ahiret.“ 1

Od lijepih primjera koji se spominju u vezi ambicija učitelja, strpljenja i podnošenja teškoća pri podučavanju jeste primjer koji spominje imam Ez-Zehebi rahimehullah  u biografiji Sulejm ibn Ejuba  rahimehullah , kako slijedi:

„Rekao je Sehl ibn Bišr  rahimehullah : Pričao nam je Sulejm da je on u svojoj mladosti boravio u Er-Rejju, a imao je tada oko deset godina. Došli su neki učeni ljudi, a on (Sulejm) je učio (Kur'an).  Pa mi reče (jedan od njih): Istupi i prouči! Pa sam smogao snage da proučim suru El-Fatiha, ali ne mogoh jer mi se jezik bijaše sapleo. Reče (jedan od šejhova): Imaš li majku? Rekoh: Da. Reče: Reci joj neka dovi za tebe da te Allah opskrbi učenjem Kur'ana i znanjem. Rekoh: Hoću. Pa sam se vratio i pitao majku da dovi za mene, pa je dovila. Zatim sam narastao i otišao u Bagdad, i tamo učio arapski jezik i fikh, a onda sam se vratio u Er-Rejj. Dok sam jednom prilikom bio u džamiji držeći predavanje iz djela Muhtesaru-l-Muzeni, kad ono isti šejh (otprije) dođe i poselami nas, – a nije me prepoznao, –  sasluša naš razgovor, pa onda reče: Kada mladić poput ovog sve ovo nauči?“ Htjedoh tada reći: Ako imaš majku reci joj neka dovi za tebe, ali se zastidjeh.“ 2

 

  • Iz hadisa se razumije kolika je vrijednost sijela gdje se podučava Kur'anu. Ono što povećava potvrdu navedenog jesu riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Nije se okupila grupa ljudi u jednoj od Allahovih kuća da uče Allahovu knjigu i izučavaju je među sobom, osim da se na njih spusti smirenost i pokrije milost Allahova, i da ih okruže meleki i spomene Allah među onim (melekima) koji su kod Njega.“ 3

 

  • Iz hadisa se zaključuje da je učenje Kur'ana i podučavanje njemu u mesdžidima/džamijama stvar koja je uzastopno godinama praksa muslimana s generacije na generaciju kroz različita razdoblja i međusobnu udaljenost njihovih zemalja.  Od onoga što tome svjedoči u prethodnici ovog ummeta jeste govor Suvejd ibn Abdul'aziza rahimehullah: „ Ebu Derda  radijellahu 'anhu  bi, kada klanja sabah u džamiji Damaska, sačekao da se ljudi okupe oko njega radi učenja Kur'ana. On bi ih rasporedio u grupe po deset ljudi, i na svakih deset postavio stručnu i upućenu osobu (u Kur'an), a onda bi stao kod mihraba i motrio ih pogledom. Kada bi pogriješio neko od učenika vratio bi se na svog učitelja, a kada bi pogriješio učitelj vratio bi se na Ebu Derdaa i pitao o tome.  Bijaše tada Ibn ‘Amir učitelj nad grupom od deset učenika, pa kada je Ebu Derda umro naslijedio ga je Ibn ‘Amir. Prenosi se od Sam ibn Muškima rahimehullah da je rekao: „Kazao mi je Ebu Derda radijellahu 'anhu : Pripremi one koji će učiti Kur'an preda mnom! Pa sam mu spremio preo hiljadu i šesto učenika, na svakih deset je bio pomoćni učitelj. Ebu  Derda je naspram njih stajao, pa kada čovjek od njih htio nešto da utvrdi  vratio bi se na Ebu Derdaa.“ 4

 

Fajda:

Od veliih veličanstvenih uticaja u podučavanju Časnom Kur'anu je sljedeće:

“ Kada su arapi (muslimani) ušli u zemlje zapadne Afrike, bilo je prvo što su osnovali: mesdžide zatim su se okrenuli ka podučavanju njihove djece. Upotrijebili su za mjesto podučavanja skromne građevine u kojima su se okupljali radi učenja Allahove uzvišene knjige.

Osnivanje ovih mekteba u ranom razdoblju u zemljama Magriba, bio je uzrokom brzog širenja arapskog jezika među domicilnim stanovništvom tih zemalja. To se ostvarilo Allahovom dobrotom, a zatim vrijednošću učitelja koji su se okitili visokim ahlakom i iskrenoću u djelu. Ovi učitelji su ostavili lijep dojam kod djece Berbera koja su nastavila da očituju veličanstvene utiske u koje su se osvjedočili kod svojih učiteja.  Rekao je jedan od Berbera: “Sufjan ibn Wehb, radijellahu 'anhu ashab Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem   prošao bi pored nas a bili smo djeca u Kajrevanu (u Tunisu) pa bi nas poselamio u mektebu. Imao je na sebi turban kojeg je ostavio da visi od straga.“

Ovi obrazovni i kulturni instituti su doprinijeli širenju Arapskog jezika s velikom brzinom među svim Berberima . Oni su se u gomilama odmah odazvali ovom čistom jeziku,jeziku Allahove mudre knjige, i našli su u njemu put i način koji će okupiti njihovu riječ. Ovo je zato što su  stanovnici Magriba bili u prijekoj potrebi za jezikom kojg će svi međusobno razumiti i na kojim će se obraćati jedni drugima, kao što su bili u potrebi za stilom i rukopisom kojim će pisati kako bi izrazili ono što žele.

S obzirom da je arapski jezik  jezik plemenitog Kur'ana , i s obzirom na jačinu njihova vjerovanja u Islam i njihove velike želje za čitanjem plemenite Knjige,- sve ovo ih je učinilo da pristupe učenju arapskog jezika i ovladaju njime. Brberi su također našli u arapima koji su boravili među njima uzvišeni model u prenošenju čistog arapskog jezika i artikulacije istog.

Arapi su tečnim govorništvom i izražavanjem ostavii Berberima čiste primjere koji se mogu simulirati u oblasti arapskog jezika.

Najvažniji rezutat ove politike bio je gubjenje grčkih i rimskih korijena iz zemalja Magriba, toliko da su se izgubii njihovi tragovi u ovim zemljama i nisu ostali osim malobrojni  pojavni tragovi te stare civilizacije na nekim primorskim stranama. 5