Dvadeset i drugi hadis
Prenosi se od Ebu Hurejre da je rekao Allahov poslanik:
„Ne znam da li je Tube'un 1 bio vjerovjesnik ili ne, ne znam da li je Zul-Karnejn 2 bio vjerovjesnik ili nije, ne znam da li su kazne iskup onome ko ih zasluži ili nisu” 3 4
Iz hadisa se zaključuje:
- Veličina Poslanikovog straha od govora o Allahu bez znanja;
- Poslanikovo preduzimanje i preslikavanje u konkretni primjer onoga što mu je naredio njegov Gospodar, kao i onoga što mu je zabranio:
وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِۦ عِلْمٌ إِنَّ ٱلسَّمْعَ وَٱلْبَصَرَ وَٱلْفُؤَادَ كُلُّ أُو۟لَٰٓئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْـُٔولًا ٣٦
36 Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.
El-Isra', 36
.
Kaže imam Malik, rahimehullah: „Allahov poslanik je bio vođa muslimana i prvak svijetova, – bio bi upitan o nečemu pa ne bi odgovorio dok mu ne bi došla objava sa neba“. Takođe je (imam Malik) rekao: „ Od razumijevanja (vjere) učenjaka je da kaže: ne znam. Zaista, očekivati je da mu se privoli i pruži prilika za hajr“5 ;
- Da je obaveza onih koji pozivaju u dobro da budu oprezni od govora bez znanja;
- Da je Iblisovo/šejtanovo zamršavanje stvari golemo pri onome ko misli da su nečije riječi „ne znam“ mahana njemu i poniženje za njegov ugled i položaj. Naprotiv, u tim je riječima uzdignuće i selamet/ispravnost za njegovu vjeru (u sačuvanosti) od grijeha;
- Vrijednost znanja i podučavanja ljudi kur'anskim pričama;
- Opreznost od lažnih vijesti i govora koji su izgrađeni na neznanju u nekim knjigama tefsira.
Comments