24. Ne pripovijeda ljudima osim vladar…

Članci u serijalu:

Od Abdullaha ibn ‘Amra radijellahu 'anhuma da je rekao Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem :
„Ne pripovjeda ljudima osim vladar ili onaj kome vladar naredi, ili dvoličnjak“ 1

Iz hadisa se zaključuje:

– Riječi : „Ne pripovjeda ljudima…“ znače da je od načina da se ljudi okoriste u vjeri vaz kao i kazivanje priča koje sadrže određene pouke;
– „onaj kome vladar naredi“ je, kako su rekli komentatori hadisa, onaj kome je to dozvoljeno od strane islamskog vladara; jer je vladar postavljen radi interesa ljudi, pa koga on smatra odgovarajućim za to, postavi ga da kazuje ljudima, a koga ne vidi sposobnim, ne imenuje ga na to; 2
– Ovo ukazuje da je osnova da se nekim osobama zabranjuje govor na javnim mjestima (gdje se okupljaju ljudi), a isto posebno važi ako se boji da će doći do neke štete ljudima zbog neznanja govornika.

Historija spominje da je 284-te hidžretske godine oglašeno u centralnoj džamiji u Bagdadu da se zabranjuje okupljanje ljudi oko bilo kojeg pripovjedača, te sprečavaju takvi da tu sjede (u tu svrhu).3
Od razloga ove zabrane je bilo što većina pripovjedača nije vodila pažnju o ispravnom znanju. Zapravo, kod njih je dominiralo da odulje u spominjanju kazivanja bez spomena korisnog znanja. Zatim, većina ih je brkala ono što navode, a često i oslanjala na ono što je u većini (priče) nemoguće. 4
Rekao je Ebu Kilabeh rahimehullah: „ Nisu umrtvili (šerijatsko) znanje drugi do pripovjedači; Čovjek sjedi pokraj pripovjedača godinu dana pa se ne okoristi od njega ništa, a sjedi kod učenjaka, pa ne ustane a da se nije u nečemu okoristio“ 5

– Priče i vazovi su pohvalne onda kada je njihov pripovjedač na jasnoj predodžbi u vezi onoga o čemu kazuje.
Upitan je imam Ahmed rahimehullah o sjedenju kod pripovjedača, pa je rekao: „Ako je pripovjedač iskren (u onome sto kazuje), onda ne vidim nikakve smetnje u sjedenju sa njima.“ 6

Pročitajte:  11 i 12.Pojava novih bolesti i raskološnog oblačenja kod žena

Učenjaci su posvetili pažnju određenim stvarima u vezi nastupa pripovjedača i vaiza. Od toga je:
– Da se vraća na učene osobe, naročito u vezi onoga što će spominjat od hadisa i rivajeta, kako ne bi zgriješio sa govorom bez znanja, te naštetio drugome svojim neznanjem.
Na ovom mjestu je lijepo spomenuti sljedeće:
“U jednom periodu (abasijskog hilafeta) koje je trajalo koliko je Allah subhanehu we te'ala htio, bilo je zabranjeno pripovjedačima i vaizima da navode hadise od Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem sve dok ih ne bi predočili El- Hatibu El-Bagdadiju rahimehullah , pa što bi im on naredio da navedu od hadisa naveli bi, a što im je zabranio ne bi kazivali. “ 7
– Neoduljivanje vaiza na sijelu/halki.
Rekao je Ez-Zuhrijj rahimehullah : „Kada se odulji sijelo onda šejtan u tome ima udjela.“ 8
Rekao je imam Ahmed rahimehullah : „Ne volim kod pripovjedača kada zamara ljude (oduljivanjem).“ 9
Ako je onaj kome se vazi vladar, onda je na vaizu da ublaži svoj govor kako bi se vladar okoristio od njegovog vaza. 10
– Na pripojedaču i vaizu je da se povinuje propisima koje ljudima naredjuje, i da ostavi ono što ljudima zabranjuje; To je korisnije za njega samoga i dosežnije za učinkovitost njegovog vaza.

Navigacija serijalom<< 23. Da je Musa živ ne bi mu preostalo ništa osim da me slijedi25. Dovoljno je čovjeku laži da priča sve ono što čuje >>

  1. Hadis bilježi imam Ahmed i Ibn Madžeh. Njegov lanac prenosilaca ocjenjuje dobrim/ hasenom El-Hafiz El-Iraki u valorizaciji hadisa djela Ihjau ‘ulumi-d-din. Isti hadis bilježi i Ed-Darimi s razlikom što na kraju hadisa umjesto riječi „murain“ – dvoličnjaka, onoga koji se pretvara, stoji riječ muhtalun, što znači uobraženi, koji se pravi važan. Istim tekstom tu predaju bilježi i Ebu Davud u rivajetu od ‘Amr ibn ‘Avfa El-Ešdže'ija. Vidi: Miškatu-l-mesabih: hadis br. 240.

  2. Fejdu-l-kadir (6/454)

  3. El-Muntazim (5/122)

  4. Telbisu Iblis str.123

  5. Hiljetu-l-evlijai (2/287); El-Džami'u li ahlaki er-Ravi (2/226)

  6. El-Kusasu ve-l-muzekirin li-ibni-l- Dževzijj str.75

  7. El-vafi bi-l-vefejat li –s-Safdijj (7/193)

  8. El-Kusasu ve-l-muzekirin str.193

  9. El-Kusasu ve-l-muzekirin str.193

  10. El-Kusasu ve-l-muzekirin str.192