By Prenosi se od Abdullaha ibn ‘Amra ibnu-l-‘Asa radijellahu ‘anhuma da je rekao: „Došao je neki čovjek Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem, tražeći od njega dozvolu da ide u džihad, pa ga je on upitao: ”Da li su ti živi roditelji?” On odgovori: ”Da” Tada mu reče Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: ”Tvoj džihad je uz njih.“
(bilježe Buharija i Muslim)
Iz hadisa se zaključuje sljedeće:
- „Došao je neki čovjek Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem, tražeći od njega dozvolu da ide u džihad…“ Ovo svjedoči o nastojanju ashaba r.a. da se u svim pitanjima vraćaju na Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem;
- Isto svjedoči o vrijednosti džihada;
- Upit Poslanika s.a.v.s :”Da li su ti živi roditelji?” govore o brižnosti Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem za stanje roditelja;
- Njegov odgovor : „…tvoj džihad je uz njih“ upućuje na sljedeće:
- Dobra djela se razlikuju u vrijednosti, a dobročinstvo roditeljima je bolje i vrijednije od dobrovoljnog (pohvalnog) džihada;
- Ponekad promakne hajr onome ko ga želi kada o tome ne pita učenjake;
- Veličina roditeljevog prava;
- Ko poziva istini i dobru najpreči je da bude dobročinitelj roditeljima, a upravo su takvi bili svi Vjerovjesnici ‘alejhimu-s-selam;
- Dobročinstvo vjerovjesnika njihovim roditeljima bijaše:
- Dovom za njih, kao što je u riječima Nuha a.s. „…Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim“ (Nuh:28);
- Pozivom njima na pravi put, kao u riječima Ibrahima a.s. njegovom ocu: „ >> O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti; o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna,pa da budeš šejtanu drug<< “ ( Merjem:42-45 )
- Spomen Jahjaa a.s. naspram njegovih roditelja je ovaj kur'anski opis: „i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.“ (Merjem:14)
- Opis Isaa a.s. naspram njegove majke je: „ i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.“ (Merjem:32 )
- Najbolji među vjerovjesnicima je naš Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, čije se dobročinstvo – u nedostatku roditelja – očituje u postupanju prema njegovim amidžama Hamzi i Abbasu r.a., te amidži Ebu Talibu. Tome najbolje svjedoči veličina poslanikove brižnosti i nastojanja da mu amidža Ebu Talib prihvati islam, toliko da ga na smrtnoj postelji poziva u tevhid govoreći: „ o amidža, reci la ilahe illellah, jednu riječ, – da njome svjedočim tebi kod Allaha“ (muttefekun ‘alejhi);
- Ovaj put dobročinstva prema roditeljima su uzeli i učenjaci velikani ovog ummeta, a primjera toga iz njihovog života je veoma mnogo;
- Za shodno je spomenut govor imama ibnu-l-Dzevzija iz njegovog djela „El-Hutabu-l-minberijjeh“ (1/268,269):
„Doista, vidim omladinu u ovom našem vremenu kako se ne obaziru na dobročinstvo roditeljima, niti ga smatraju obaveznim od strane vjere. Podižu svoje glasove na očeve i majke, kao da ne smatraju pokornost njima od obaveznih stvari islama, prekidaju rodbinske veze, – a Allah je u Kur'anu naredio da se održavaju, i najžešće zabranio njihovo kidanje -, čak nekad ignorišu javno rodbinu. Neka zna dobročinitelj roditeljima da, koliko god povećao dobronaklonost njima, neće nikad ispuniti njihovo pravo na zahvalnost. Prenosi se od Zur'a ibn Ibrahima da je neki insan došao Omeru r.a., pa rekao: „ Imam majku koju je dosegla pozna starost, tako da ne može obaviti nuždu osim da savijem svoja leđa njoj, pa je operem okrećući svoje lice(pogled) od nje, – pa jesam li ispunio njezino pravo. Omer reče: Ne! Reče : A zar je nisam ponio na svojim leđima i suzdržao svoju dušu zbog nje? Reče Omer: ona je to isto radila tebi i pri tome priželjkivala da to potraje, a ti priželljkuješ da ona što prije siđe!
I prenosi se da je neki čovjek došao Ibn Omeru r.a. pa kazao: nosio sam svoju majku na ramenima od Horosana (Irana) sve dok nisam tako sa njom obavio obrede hadždža, pa smatraš li da sam joj se odužio? On odgovori: Ne, ni koliko jedan njezin uzdah (kad te rađala)!
Zatim je rekao Ibnu-l-Dževzi:
Dobročinstvo roditeljima biva sa pokornošću njima u onome što narede dok god to nije zabranjeno, da se dadne prednost njihovoj stvari nad obavljanjem dobrovoljnog namaza, da se kloni onoga što zabranjuju, da se udjeljuje imetak na njih, da im ugodi njihov ćef, da ih prekomjerno opslužuje, da se odnosi prema njima sa edebom i poštovanjem tako da ne podiže svoj glas pokraj njih, čak da ne uprije pogledom u njih, niti da ih zove njihovim imenom. Takođe da hodi iza njih i strpi se na bilo čemu,- makar to prezirao – što od njih dođe.”
Comments