Komentari hadisa

4. … klanjajte kao što vidite mene da klanjam…

Ovo je . dio od 45 u serijalu Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu

Od Malik ibn El-Huvejrisa radijellahu ‘anhu da je rekao: „Došli smo Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem, a bili smo momci približnih godina, pa smo proboravili kod njega dvadeset dana i noći. Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bio je milostiv i blag. Kada je pomislio da smo poželjeli naše porodice, upitao nas je o onima koje smo ostavili iza nas pa smo ga obavijestili. Tada reče: vratite se vašim porodicama i boravite s njima, podučavajte ih i naređujte im – pa je spomenuo neke stvari, nešto pamtim, a nešto ne pamtim – i klanjajte kao što vidite mene da klanjam. Neka, kada nastupi namaz, jedan od vas prouči ezan, a neka vas (u namazu) predvodi najstariji među vama“ 

  • Riječi „Došli smo Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem…“ upućuju na vrijednost putovanja radi traženja znanja i revnost u traganju za visokim vrijednostima, te brigu da se znanje stiče pred eminentnim učenjacima;
  • „…bili smo momci približnih godina“. U ovome se vidi trud i napor mladih među ashabima u potrazi za znanjem;
  • „…pa smo proboravili kod njega dvadeset dana i noći“. Ovo je dokaz da znanje zahtijeva kontinuitet u njegovom sticanju te upornost i izdržljivost u tome. Iako su boravili period od dvadeset dana i noći, ipak njihov postupak ukazuje da usvajanje znanja iziskuje dug period. Rekao je Jahja ibn Ebi Kesir: „Ne postiže se znanje uz tjelesno odmaranje“;
  • Iz prethodnog se takođe razumije da je osnova u traženju znanja da studenti borave u blizini učene osobe;
  • „Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bio je milostiv i blag“. Svjedočanstvo o veličini Poslanikovog sallallahu 'alejhi ve sellem morala i ljubavi koju je gajio prema tragaocima za znanjem. „ …a prema vjernicima je blag i milostiv“ (Kur'an, 9:128).  Ovo je smjernica svakom učitelju u njegovom odnosu prema učenicima, blagosti i milosti koju ispoljava prema njima. Ebu Se'id El-Hudrijj r.a. uobičavao je izražavati dobrodošlicu onima koji uče hadise govoreći da su oni oporuka Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem (bilježi El-Hakim u  El-Mustedreku 1/88 i ocjenjuje vjerodostojnim, s time se složio i Ez-Zehebi);
  • „Kada je pomislio/vidio da smo poželjeli naše porodice…“ Detalj koji kazuje o oštoumnosti i dovitljivosti Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem te da je na učitelju da vodi brigu o stanju svojih učenika i uzima u obzir njihove osjećaje i potrebe;
  • „…upitao nas je o onima koje smo ostavili iza nas pa smo ga obavijestili“. Znak da se briga učitelja ne svodi samo na puko podučavanje učenika, već da se treba interesirati o njegovom stanju i okolnostima, pa makar uopćeno. Upravo ovakav odnos učitelja vodi ka prihvatanju iznešenog gradiva, nastojanju da poveća znjanje, ljubavi prema učitelju, te pozitivnom dojmu prema njemu;
  • „…i boravite s njima, podučavajte ih i naređujte im“. Veoma važan zaključak: da je na onome koji traži znanje da vodi računa o podučavanju svoje porodice, te da je porodica najpreča tome zbog veličine njihova prava kod njega.

Bilježi imam Buharija da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Kod kojeg čovjeka bude robinja pa je podučava (vjeri) i lijepo je poduči, te je odgaja i lijepo je odgoji, a zatim je oslobodi i oženi se njome – on će imati dvostruku nagradu…“ (hadis br. 5083). Dakle, čovjek se nagrađuje za podučavanje roobinje – pa kako tek za podučavanje svoje žene i djece?!
Rekao je Alija radijellahu ‘anhu u vezi s riječima Uzvišenog: „…čuvajte sebe i svoje porodice od vatre“, tj. „podučavajte svoju porodicu dobru“ (bilježi El-Hakim).

Kaže imam Malik rahimehullah: „Dobri prethodnici (ar.es-selef) su podučavali svoju djecu da vole Ebu Bekra i Omera r.a. kao što su ih podučavali nekoj suri iz Kur'ana“ (El-Lalikai: Šerhu usuli ‘itikad,2325).

Kazao je Se'id ibnu-l-‘As: „Kada podučim svoje dijete Kur'anu, obezbjedim mu hadždž i oženim ga – ispunio sam njegovo pravo, a onda ostaje na njemu moje pravo“ (El-‘ijal, ibn ebi Ed-dunja, 1/331);

  • „i klanjajte kao što vidite mene da klanjam“. Ovo znači da podučavanje biva riječima i djelom;
  • „Neka, kada nastupi namaz, jedan od vas prouči ezan, a neka vas (u namazu) predvodi najstariji među vama“ 

U ovome se vidi da je korist znanja višestruka, npr. da koristi i na putu i kod kuće, a takođe i među ukućanima, odnosno u svim drugim stanjima. Ovdje je rečeno da najstariji predvodi namaz jer su bili približnih godina i približnog znanja u vjeri. Međutim, poznato je da prednost ima najučeniji u Kur'anu i ostalim šerijatskim znanostima, a zatim najstariji od ovakvih. Od ovog se izuzima domaćin kuće i zvanični imam nekog džemata, tj. pomenuta dvojica imaju prednost u svojoj kući ili džematu.