Hadis

31. Poslušnost i pokornost u teškoći i lahkoći

Ovo je . dio od 45 u serijalu Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu

Od Ebu Hurejre sallallahu 'alejhi ve sellem se prenosi da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem :

„Obaveza ti je poslušnost i pokornost u teškoći i lahkoći,  omiljenoj  i mrzovoljnoj stvari, i kada se drugome dadne prednost nad tobom.“ 1

 

Iz hadisa se razumije:

  • Riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem :  „Obaveza ti je slušanje i pokornost“ su iskazane u formi naredbe što ima propis obaveznosti prema usulskom pravilu. Ova naredba je precizirana govorom Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem u drugom hadisu: „…osim ako ti se naredi nepokornost (Allahu), – tada nema slušanja i pokornosti.“ 2  ;
  • Riječi: „slušanje i pokornost“ upućuju na ružnoću onoga ko ispolji poslušnost (islamskim) vladarima, a taji u sebi suprotstavljanje njima.;
  • Međusobna uzajamnost poslušnosti i pokornosti (šerijatskim) vladarima u svim stanjima, osim u stanju nepokornosti Allahu subhanehu we te'ala  ;
  • Da je od znakova sljedbenika ispravnog menhedža/puta njihova postojanost na tom menhedžu/pravcu u teškoći i lahkoći, i omiljenoj i mrskoj stvari, kao i kada se izbor dadne drugome nad njime. Ovo nije slučaj sa drugim i drugačijim koji nema čvrstu osnovu u vjeri niti ustaljeno pravilo (poimanja vjere); nekada ga vidiš da se suprotstavlja i griješi u teškoći, a nekada da je poslušan i pokoran u lahkoći:

    وَمِنْهُم مَّن يَلْمِزُكَ فِى ٱلصَّدَقَٰتِ فَإِنْ أُعْطُوا۟ مِنْهَا رَضُوا۟ وَإِن لَّمْ يُعْطَوْا۟ مِنْهَآ إِذَا هُمْ يَسْخَطُونَ ٥٨

    58 Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute.

    Et-Tewbe, 58

Rekao je imam Ahmed rahimehullah : „Ne bi trebalo da se sunnet Allahovog poslanika slijedi  u izobilju i lahkoći, a ostavi u teškoći.“ 3

 

  • Razumije se da vjernik zadobiva svako dobro u bilo kojem stanju kada se pridržava granica šerijata i biva poslušan i pokoran pretpostavljenim kako je pojašnjeno. Ovo potvrđuje i hadis: „Čudno li je stanje vjernika! Zaista je svako njegovo stanje za njega hajr, i tako ne biva nikome osim vjerniku: ako ga zadesi blagostanje bude zahvalan, pa mu je to na njegovu dobit, a ako ga zadesi nedaća strpi se, pa i to bude hajr za njega.“ 4

 

  • U hadisu je oporuka sabura i nadanja/iščekivanja nagrade onome ko vidi vladara da daje (nezasluženo)  prednost drugome nad njime  5  ;
  • Da je sijanje razdora među ljudima, radi vladarovog postavljanja nekoga na položaj, postupak koji je oprečan naredbi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , te da isto postupanje negira kod takvog postojanje njegovog sabura i  nadanja nagradi ;

Rekao je šejh Ibn Baz rahimehullah  : „ Nije od menhedža selefa širenje grijeha i sramota vladara i spominjanje toga na minberima, jer to vodi ka anarhiji, neposlušnosti i nepokornosti njima u dobru. Takođe to uzrokuje rasprave koje samo štete a ništa ne koriste. Naime, put koji je slijedio selef je iskren savjet između njih i vladara, pisanje njima, ili kontaktiranje učenjaka kojima je vladar dostupan kako bi mu ukazali na hajr.“ 6

 

  • U hadisu je podstrek islama na zajedništvo;
  • Takođe prijekor i kuđenje podvajanja i strančenja u vjeri;
  • U hadisu je naznaka da praktikovanje sunneta prema vladarima u sebi nosi sve koristi, od toga je:

1.Pridržavanje menhedža ispravnih prethodnika;

2.Slabljenje i poništavanje spletke od unutrašnjeg zla s kojim se huška i zavađa između vladara, uleme i tragaoca za znanjem;

3.Zadobijanje srca vladara radi potpomaganja istine, a u tome je snaga zato što Allah 'azze we dželle   uspostavlja preko vladara ono što ne uspostavlja s Kur'anom, kako je to došlo u predajama od Omera i Osmana radijellahu 'anhuma.